Održana je druga od 4 videosesije u sklopu međunarodne konferencije HERItage, koju organizira Sveučilište u Rijeci u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, u okviru predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije.
Konferencija punog naziva The Role of Cultural Heritage in Socio-Economic Development and Preservation of Democratic Values – HERItage održava se od 15. do 18. lipnja 2020. na platformi Zoom.
Tema današnje sesije bila je ”Europske mreže i sektori kulturne baštine: istraživanje, mobilnost, suradnja i obrazovanje”. Susret je moderirala prof. dr. sc. Marina Vicelja Matijašić s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, a govornici su bili:
Henrik von Achen, direktor, Sveučilišni muzej u Bergenu, Norveška
Peter Bell, Institut za povijest umjetnosti,Sveučilište Erlangen-Nurnberg, Njemačka
Jasenka Gudelj, Sveučilište u Zagrebu / ERC AdriArchCult project, Ca’ Foscari, Sveučilište u Veneciji
Marinos Ioannides, direktor, UNESCO, Katedra za kulturnu baštinu / član DCHE-a (EU Digital Cultural Heritage and EUROPEANA Expert Group)
Alba Irollo, koordinatorica istraživanja, Europeana
Margarita Gomez Salas de Schetter, Sveučilište u Barceloni, istraživačica i članica GAPP-a (Group of Archaeology and Public Heritage)
Henrik von Achen u svojem je izlaganju poručio da akademske zajednice moraju biti korektiv društva i uvijek pružati kritički pogled. ”Javnost je u jednom istraživanju provedneom prošle godine rekla kako bi željela da države više ulažu u kulturnu baštinu. No, kakda bismo ih pitali želi li putem većih poreza to doista financirati, bi li odgovr bio jednak? Kulturna baština pripada sadašnjosti, ne prosšlosti, a njena priroda je u stalnom mjeni, zaključio je, davši primjer katedrale ”Sveta obitelj” iz Barcelone, koje je stoljećima u izgradnji i još nije dovršena. ”Finska, Bugarska i Portugal, primjerice, nemaju mnogo zajedničke baštine i zapravo ih ništa osim europske kape ne ujedinjuje. Zato uloga europskog kulturnog identiteta nije da europizira, već mora postojati promoviranje paralelnih kulturnih nasljeđa i međusobno poštovanje. Mislija sveučilišta je da osnažuje te poruke, kritiziraju društvo te ga oplemenjuju novim pronalascima.
Petter Bell, koji se bavi digitalnom humanistikom predstavio je projekt ”The Timemachine”, jedinstvenu organizaciju, vodeću je međunarodnu organizaciju za suradnju u tehnologiji, znanosti i kulturnoj baštini, a koja ima institucionalni upravljački okvir, koji osigurava održivost i ekonomsku neovisnost projekta. To je međunarodna udruga sa sjedištem u Beču. Kao takva, udruga je otvorena za sve pravne osobe koje se bave znanošću, tehnologijom i kulturnom baštinom. Njihov je cilj osigurati platformu za provođenje projekata različitih vrsta u različitim programima financiranja s različitim konzorcijima, razvijati tehnologije za napredovanje digitalne uporabe i ponovne uporabe kulturne baštine, izgraditi infrastrukturu koja provodi ciljeve i aktivnosti organizacije (serveri, baze podataka, platforme itd.)
Jasenka Gudelj, specijalistica za povijest arhitekture istočnog Jadrana istaknula je u svojem izlaganju kako su zgrade specifičan dio kulturne baštine jer oblikuju prostor življenja ljudi i opstaju kroz generacije i razne povijesne, političke i društvene okolnosti. ”Arhitektura kao nepokretna baština šelje ideološke, prostorne, političke poruke. Moramo raditi na otvaranju akademske zajednice kulturnoj baštini te na međunarodnoj otvorenosti istraživanja u ovom području.
Marinos Ioannides sa Cipra predstavio je program digitalizacije kulturne baštine u koji je uključen. Predstavio je kroz nekoliko krtkih videomaterijala važost digitalizacije baštine, kako za njeno očuvanje općenito, tako i za turistički aspekt. Predstavio je i važnost digitalnog rekonstruiranja porušenih objekta. U jednom od videa predstavljeno je najstarije računalo na svijetu i njegova digitalna simulacija rada višestruko doprinosi tom artefaktu. Kao problem naveo je nepostojanje standarda u digitalizaciji kulturne baštine.
Alba Irollo predstavila je organizaciju Europeana i njehova istraživanja. To je zajednica koja broji oko 800 stručnjaka zainteresiranih za kulturnu baštinu i kao predmet i kao izvor za istraživanje. Oni vjeruju da su digitalne kolekcije i digitalni alati sredstvo za poticanje inovacija i zalažu se za načela otvorene znanosti, uglavnom u humanističkom sektoru. Njihovi članovi rade u kulturnim ili istraživačkim institucijama, sveučilištima i infrastrukturi, ministarstvima i lokalnim samoupravama ili u privatnom sektoru. Dijele znanje i iskustva i promoviraju digitalnu pismenost.
Margarita Gomez Salas de Schetter ispričala je priču o Mozambičkom otoku podijeljenom na dva dijela, odnosno dva grada: Kamenom gradu, izgrađenom u imperijalističkom razdoblju portugalske vlasti i Makuti gradu, domorodačkom tradicionalnom naselju. Osvrnula se na povezanost čovjeka s prostor. Danas Kameni grad propada, zbog nedostatka sredstava za obnovu, a domorodački raste, bez obzira na nerazvijenost.
U klasičnoj se formi konferencija trebala održati od 11. do 13. ožujka 2020., financirana sredstvima Europske unije iz programa „Obzor 2020.” Zbog pandemije koronavirusa, konferencija se održava online i to putem četiriju video sesija kroz četiri dana uz reducirani program, ali s mogućnošću uključivanja velikog broja sudionika.
Detaljnije informacije i program videokonferencije, uključujući i program može se pronaći službenoj mrežnoj stranici.
