U kasnopopodnevnom terminu u petak 20. studenoga okupilo se preko 110 studenata i članova akademske zajednice iz cijele Hrvatske i progovorilo o seksualnom uznemiravanju u akademskoj zajednici.
Ne slučajno, Ured studentskog pravobranitelja Sveučilišta u Rijeci online panel raspravu organizirao je upravo u tjednu kada se obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, poručivši tako da, u vremenima kada je nasilje postalo društveno prihvatljivo i sveprisutno, institucije znaju, mogu i moraju djelovati.
Zakonski okvir
Tako se doc. dr. sc. Dalida Rittossa s Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, stručnjakinja za kaznenopravnu zaštitu djece i žena te autorica brojnih publikacija na temu seksualno zlostavljane djece, mobbinga te zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, na samom početku osvrnula na pravnu definiciju seksualnog uznemiravanja i zakonodavno uređenje spolnog uznemiravanja.
Prof. Rittossa je istaknula da je ova kompleksna pojava definirana u Zakonu o ravnopravnosti spolova i Zakonu o suzbijanju diskriminacije, gdje je za spolno uznemiravanje propisana prekršajna sankcija (novčana kazna od 5 000 do 40 000 kuna), ali i da je od 2013. godine regulirana i unutar kaznenog prava. Tako članak 156. Kaznenog zakona navodi da je spolno uznemiravanje svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Kada je riječ o kaznenom gonjenju, prof. Rittossa naglasila je posebno definiran položaj žrtve koja mora biti u podređenom ili zavisnom položaju od počinitelja ili posebno ranjiva zbog bolesti, dobi ili invaliditeta.
Sociološki i kulturološki okvir
Kao druga panelistica predstavila se izv. prof. dr. sc. Sanja Bojanić, predstojnica Centra za napredne studije Jugoistočne Europe Sveučilišta u Rijeci i profesorica na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, koja se na problem seksualnog uznemiravanja osvrnula kroz sociološku i kulturološku prizmu. Referirajući se na feminističke teorije osvrnula se na patrijarhalne temelje na kojima počiva naše društvo te odnos moći, naglasivši da se seksualno uznemiravanje ne odnosi isključivo na odnos muškarac – žena, već i na transrodne i transpolne osobe, koje su izložene različitim oblicima zlostavljanja zbog svojih spolnih ili seksualnih obilježja.
Prof. Bojanić predstavila je i rad na vizualizaciji teških tema jedne od svojih studentica – poderanu tkaninu – prikazavši je kao metaforu na trag koji ostaje, rane koje teško zacjeljuju nakon iskustva seksualnog zlostavljanja.
Brojčani pokazatelji
Nebojša Paunović, savjetnik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za pravna pitanja, sa sudionicima tribine podijelio je i statističke podatke kojima raspolaže njegov Ured. Istaknuto je kako je 2019. godine zamijećen značajan porast pritužbi na spolno uznemiravanje, a i porast onih pritužbi s kaznenopravnim elementom, zbog čega se upućuju Državnom odvjetništvu (26 pritužbi 2017., 49 pritužbi 2018. te 59 pritužbi u 2019. godini). Među slučajevima koji su prekršajne prirode, rekao je Paunović, 30 % slučajeva odnosi se na područje rada i zapošljavanja, odnosno prekršaje koji se odvijaju između kolega i kolegica istog radnog ranga, a sve su prijave, dodao je, podnijele žene.
Međutim, „sive“ brojke su ogromne. Argumentirajući da prijavljeni slučajevi nisu pravi odraz stvarnosti, Paunović je naveo razloge kao što su strah od gubitka posla, izostanak podrške okoline jer se radi o rodno uvjetovanom prekršaju, manjak logističke pomoći i svjedoka, ali je i naglasio da upravo patrijarhalni pritisak sredine onemogućuje muškarce da prijave prekršaje počinjene nad njima.
Posljedice kod žrtava
Lorena Zec, psihologinja iz nevladine neprofitne udruge SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, referirala je na to kako se doživljaj seksualnog uznemiravanja manifestira na pojedincu/ki navodeći niz psihičkih posljedica od akutnih reakcija na stres do razvoja PTSP-a, osjećaja nesigurnosti, straha, anksioznosti i depresije. Kada je riječ o spolnom uznemiravanju na sveučilištima, dodala je, može doći do razvijanja osjećaja nepovjerenja u okolinu i ljude s kojima se boravi na sveučilištu, odnosno socijalne anksioznosti, što jako utječe na produktivnost studentica i studenata, koncentraciju, spavanje, kao i javljanje osjećaja srama i krivnje. Osim toga, tijelo reagira na stres i traumu, pogotovo ako su dugotrajni tako da posljedice nisu samo psihološke, već mogu biti i fizičke od glavobolja, gubitka ili dobivanja na težini do ozbiljnih problema kao što su šećerna bolest, poremećaji u krvnom tlaku i slično.
Svoje izlaganje Zec je zaključila porukom da sveučilište mora biti prostor u kojem se svi članovi akademske zajednice moraju osjećati dobro i sigurno i to ne samo u fizičkom smislu, već i u atmosferi koja se na instituciji stvara i njeguje. Važno je osuditi seksizam i osigurati žrtvama psihološku i pravnu pomoć.
Sveučilište – sigurno mjesto
Posljednje uvodno izlaganje održala je rektorica riječkog sveučilišta prof. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija istaknuvši da je pitanje spolnog uznemiravanja i nasilja pitanje rodne ravnopravnosti s jedne, diskriminacije s druge te pitanje akademskog integriteta s treće strane.
Rektorica je naglasila da je riječko sveučilište identificiralo neprihvatljiva ponašanja te je još 2003., prvo u Republici Hrvatskoj, usvojilo Etički kodeks kojim je kroz etičke norme pokušalo regulirati takva ponašanja, među kojima i diskriminaciju te spolno uznemiravanje. Naknadno su doneseni i pravilnici o stegovnoj odgovornosti nastavnika i studenata, u kojima je spolno uznemiravanje navedeno kao stegovno djelo.
Dodala je i da Sveučilište trenutno sudjeluje u četverogodišnjem europskom projektu SPEAR – Podrška i provedba planova za rodnu ravnopravnost u akademskoj zajednici i istraživanjima, kojem je fokus kreiranje, provođenje i praćenje provedbe institucionalnog plana za promicanje rodne ravnopravnosti, a koji će mjerama obuhvatiti i sprječavanje seksualnog uznemiravanja.
Spomenula je i priključenje sveučilišnog Studentskog kulturnog centra kampanji „Bitna si!“ prikupljanjem radova – umjetničkih impulsa otpora nasilju prema ženama, a što će rezultirati virtualnom galerijom.
Na kraju svog izlaganja rektorica je poručila da je uz sprječavanje i sankcioniranje nedopustivih ponašanja, jednako važno i senzibilizirati akademsku zajednicu da se ponašanja kao što je spolno uznemiravanje događaju. Zahvalila je kolegicama i kolegama panelistima na njihovim osvrtima te zaključila da je optimalno da zajedničkim naporima Sveučilište činimo sigurnim mjestom, koje će osigurati komunikaciju i osnažiti žrtve.
Nakon uvodnih izlaganja, koja je vrlo uspješno moderirao Sven Sušanj, voditelj Ureda studentskog pravobranitelja Sveučilišta u Rijeci, uslijedio je niz pitanja sudionika te angažirana i argumentirana rasprava, koja je otvorila teme i za neke nove i daljnje inicijative.