Na Kampusu Sveučilišta u Rijeci održano je službeno otvorenje umjetničko-hortikulturne instalacije naziva ”I am not a robot”m autora Darka Fritza, a u sklopu ”Susjedstva Kampus”, programskog pravca ”27 susjedstava” projekta Rijeka – EPK 2020.
Otvorenju su prisustvovali:
- prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci
- mr. sc. Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke
- mr. sc. Sonja Šišić, pročelnica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije
- gđa Emina Višnić, Rijeka 2020
- prof. dr. sc. Rajka Jurdana Šepić, predsjednica Izvršnog odbora ”Kampus kreativnog tima”
- Darko Fritz, autor umjetničke instalacije
”Poruka ovog umjetničkog djela daje nam priliku da dobro razmislimo o odnosu čovjek a tehnologije. Svih njenih prednosti i nedostataka. Također su, osim umjetničke vrijednosti, hortikulturna dimenzija, kao i povezanost s građanima, također bitni elementi instalacije”, naglasila je rektorica Prijić Samaržija.
”Uvijek se veselim kad dođem na Kampus i sjetim se sa sjetom svojih studnetiskih dana. Ova je instalacije dio EPK programa, a osobno sam sklon reći da je čovjek uvijek ispred tehnologije i da digitalizacija, koliko god je vrijedna ne može zamijeniti čovjeka. Ovakve su suhozidove gradili naši pretci i moramo biti sretni da imamo priliku očuvati ovu vrijednu baštinu primorskog kraja”, kazao je gradonačelnik Obersnel.
”I mladi i stari stjecali su ovdje, zajedno s umjetnikom i članovima udruge Dragodid. Očuvanje tradicije primorskog kraja u modernom ambijentu Kampus pravi je pogodak. nadam se da će instalacija potaknuti i druge slične aktivnosti, a PGŽ će, kao i do sada pratiti slične projekte, kao što sada prati programski pravac 27 susjedstava”, istaknula je Sonja Šišić.
”Ovo pred nama je vrhunska umjetnost vrhunskog umjetnika, inače čovjeka iz digitalnog svijeta. Izrada u tehnici suhozida uključuje baštinu i suvremene prakse, dajući projektu neke nove dimenzije i vrijednosti. Važno je i da je projekt nastao među ljudima i da se prijenos ove prakse suhozida prenosi na nove lokalitete kao što je Kampus”, rekla je Emina Višnić.
”Rad izvan galerijskih kontroliranih uvijeta uvijek je izazov za umjetnika – to e izazov javnog prostora. Ovaj kompleksan rad razvijao se tijekom 2 godine. On šalje poruku da je sve mijena i da je jedino mijena stalna. Vidjet će se to najbolje kad posađena lozica malo naraste i u jesen počne mijenjati boje. Ponekad moramo pogledati izvan ljudskoga – u strojeve, kako bi sagledali humanitet. Stroj je u mnogome bolji od čovjeka, ali čovjek se ne bi smio natjecati sa strojem”, naglasio je Darko Fritz, pojasnivši poruku instalacije.
Rajka Jurdana Šepić prigodno je zaključila otvorenje čakavskom poemom ”Ako mi pojemo” Josipa Stanića, pjesnika Veprinačkog kraja, koja govori o odnosu čovjek i kamena.
U umjetničkom projektu su sudjelovali: Udruga „ 4 grada Dragodid“, KD Čistoća d.o.o., i 80-ak sudionika majstorskih radionica suhozidne gradnje, kojima se ovim putem zahvaljujemo na sudjelovanju. Projekt je odabran u sklopu Programa „Zeleni pojas“ u organizaciji INA-e.
O SUSJEDSTVU KAMPUS I UMJETNIČKOJ INSTALACIJI „I’m not a robot“
Sveučilišni Kampus je kroz rezidencijalni program za umjetnike „Vitamin D“ ugostio hrvatskog umjetnika Darka Fritza koji će predstaviti horitkulturalnu intervenciju u prostoru „I’m not a robot“. Instalacija se pripremala na lokaciji sveučilišnog Kampusa, u okružju zgrada sveučilišta, „zelenom području“ Kampusa. Osim ostvarenja kulturnog toposa, namjera je da umjetnička intervencija pridonese kvalitativnom unapređenju korisnika i posjetitelja Kampusa.
Darko Fritz govoreći o svom radu napominje da je riječ o umjetničkoj instalaciji u javnom prostoru koja je u obliku tekstualne poruke načinjene kamenjem. Slova su napravljena od kamena, veličine 4 na 44 metra, pored praznog potvrdnog okvira ispisuju tekst “I’m not a robot”. Ti zidovi u obliku slova izgrađeni su u tradicionalnoj tehnici suhozida, bez ikakvog veziva. Suhozidni elementi okruženi su novom hortikulturom, ‘lozicom’ koji je domaći naziv za puzavac Virginia (lonicera pilatia). Tekstualni sadržaj – “I’m not a robot” preuzet je iz digitalne domene, digitalnog sučelja namijenjenog strojevima koji žele potvrdu da komuniciraju sa stvarnim ljudima, a ne sa strojevima u koje se pretvaraju ljudi. Ovaj umjetnički rad propituje pojavu razvoja umjetne inteligencije i širokog raspona socijalnih problemima koji dolaze s njim, uključujući i nove pojave u kojima se posredstvom digitalnih alata reprogramira društvo na nesvjesnom nivou.
Lokacija umjetničkog djela odabrana je u uskoj suradnji sa Sveučilištem u Rijeci koja upravlja studentskim kampusom.
Namjera ovog rada, kako ističe umjetnik, je doprinos unapređenju okoliša u užem i širem smislu te riječi, koje seže od prostornog pa do digitalnog i društvenog okoliša.
O UMJETNIKU i PARTNERIMA NA PROJEKTU:
Darko Fritz je likovni umjetnik i kustos koji svojim radom premošćuje medijske i suvremene umjetničke prakse. Od 1980-ih izvodi brojne instalacije u javnom prostoru, a od 1994. u njima uključuje i hortikulturu kojom se oblikuju sadržaji preneseni iz elektronske ili digitalne domene. Od 1980-ih ostvaruje video radove i uživo izvodi audiovizualne kompozicije koristeći tehnike ‘proširenog filma’. Kao član projekta Katedrala, 1988. ostvaruje multimedijalnu kompjuterski generiranu
interaktivnu instalaciju, a od 1994. ostvaruje umjetničke radove na internetu. Multimedijske radove predstavlja u galerijskim i muzejskim izlagačkim prostorima te na medijskim, filmskim i video festivalima te u javnim prostorima. Umjetnički rad je predstavio na 20 samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi diljem svijeta. Uz odabir suvremene umjetničke produkcije kroz program Siva zona u Korčuli, kustos je niza izložbi o povijesti suvremene i medijske umjetnosti.
Fritz je jedan od osnivača umjetničih grupa Studio Imitacija Života, Katedrala i Young Croatian Electronic Films. Predaje na Media Art Histories na sveučilištu Danube u Kremsu.
Udruga 4 Grada Dragodid – osnovana je 2007. godine, a počeci djelovanja sežu još u 2002., kad je održana prva međunarodna suhozidna radionica u selu Dragodid kod Komiže na Visu. Danas su prisutni na raznim lokalitetima diljem hrvatske obale i u drugim zemljama; sjedište udruge je u Šapjanama kod Rijeke, a glavna radionica održava se u selu Petrebišća na Učki.
Glavne aktivnosti udruge su organizacija i vođenje suhozidnih radionica te provođenje istraživanja suhozidne baštine u suradnji s lokalnim partnerima, izvornim nositeljima umijeća gradnje suhozida i poznavateljima lokalnih tradicija.
O SUSJEDSTVU KAMPUS:
Program Sveučilišnog kampusa jedinstven je primjer suvremene sveučilišne kampus-kulture kojim se uspostavljaju veze sa zajednicom i gradom. Akademska zajednica nezaobilazan je čimbenik izgradnje nove paradigme grada Rijeke.
Objedinjen naslovom Camp(with)Us – Kampus za sve, program Kampusa i Sveučilišta u Rijeci otvorio je svoja vrata znanja i predstavlja dvadeset i osam interdisciplinarnih programa i projekata u izvedbi sveučilišnih profesora i studenata, a program će se odvijati tijekom cijele godine.
U svojoj europskoj ekstenziji Kampus se povezao s talijanskim Trstom koji u 2020. godini nosi titulu Europske prijestolnice znanosti.
Nositelj inicijative susjedstva Kampus: Sveučilište u Rijeci
Susjedstvo Kampus dio je programskog pravca 27 susjedstava u sklopu projekta Rijeka 2020 Europske prijestolnice kulture.
