Čestitka rektorice:
U svibnju tradicionalno obilježavamo (rođen)dan našeg Sveučilišta, a to je događaj koji ne možemo i ne želimo prenijeti u virtualni format. Pričekat ćemo neko bolje vrijeme da se vidimo, čestitamo novom počasnom doktoru Sveučilišta u Rijeci Draženu Prelecu s MIT-a, profesorima emeritusima, studentima, znanstvenicima i nastavnicima, promoviramo nove doktore znanosti i proglasimo studenta ili studenticu generacije.
Iza nas je godina u kojoj smo postali članovima najbolje ocijenjenog Europskog Sveučilišta YUFE. Prvi puta smo ušli na ljestvicu najboljih svjetskih sveučilišta prema rangiranju Clarivate Analytics. European University Association nas je pozvala da na godišnjem okupljanju svih sveučilišta predstavimo svoj koncept sveučilišta angažiranog u zajednici. Ima puno razloga zbog kojih ove godine treba slaviti postignuća naših studenata i profesora. Međutim, prigode su i vrijeme u kojima se treba podsjetiti autentičnih vrijednosti znanosti i visokog obrazovanja.
Mnogi od znanosti očekuju egzaktnost i nepogrešivost, a od znanstvenika apsolutnu sigurnost i samopouzdanost. Od znanstvenika se očekuje da ne griješe i ne sumnjaju u sebe. Međutim, ako želimo istinski razumjeti znanost, moramo shvatiti da njezino traganje za istinom niti može i niti treba ispunjavati takva očekivanja. Ne treba brkati istinu sa sigurnim nastupom, sa stavom u kojem je otklonjena bilo kakva sumnja. Zašto onda ljudi od znanstvenika to očekuju?
Znanstvenici su stručnjaci koji u svojim područjima, komparativno s drugima, znaju više, ali znaju i što raditi da bi saznali još više. Međutim, to znanje i vještine nemaju nikakve nužne veze sa samopouzdanosti. Ljudi općenito vole samopouzdane ljude, jer im se čini da je to dokaz da znaju. Smatra se da kada ne bi znali, valjda ne bi bili tako sigurni u nastupu. Međutim, brojna su istraživanja, a među njima i ona nobelovaca Daniela Kahnemana, pokazala da nema relevantne korelacije između stavova onih koji nastupaju sigurno i istine. Sigurnost i samopouzdanost nisu pokazatelji istine, a preferiranje samopouzdanih je samo raširena kognitivna pristranost, predvidljiva iracionalnost našeg nesvjesnog sustava zaključivanja. Kada su bihevioralni ekonomisti i psiholozi obznanili istraživanja o tome kako su ljudi skloni iracionalnom poklanjaju povjerenja samopouzdanima, zatrpani smo teorijama o ‘soft’ vještinama i guruima koji ljude poučavaju sigurnom nastupu kao bi izgledali uvjerljiviji. Literatura koja poučava vještini marketinga osobnosti i prakticiranja moći, savjetuje da su argumenti nevažni, a percepcija samopouzdanosti sve.
Sadržaj i argumenti su zbunjujući, dugo traje njihovo izlaganje i traži disciplinu kod slušatelja. Štoviše, glasoviti znanstvenici Dunning i Kruger su pokazali da postoji zanimljiva povezanost samopouzdanosti i neznanja. Što manje o nekoj materiji ljudi znaju, to su uvjereniji da su u pravu. To je i logično jer ako manje znaju, manje znaju i koliko ne znaju. Oni koji znaju više, skromni su u svojem pokazivanju znanja, vrlo su oprezni i pažljivi. Vide i da uvijek ima dobrih argumenta na obje strane, i da intelektualno poštenje nalaže uvažavanje. Ljudi općenito vole jednostavne i jasne tvrdnje i ponavljanje. Kada ponovo čuju isti stav kojeg su čuli ranije, čini im se točnijim. Ne vole kognitivne disonance, stavove koji su suprotni njihovima ili izazovne zbog kompleksnosti. Zato je ljude teško i uvjeriti da zdvojni znanstvenici sa svojim kompleksnim teorijama imaju neprocjenjiv značaj za njih. Radije biraju karizmatične i medijima privlačne proroke. Koji znaju sve i ne dvoje ni oko čega. Kao što je rekao drugi nobelovac, filozof Bertrand Russell, cijeli problem sa svijetom jest u tome da su budale i fanatici toliko sigurni u sebe, dok su mudri ljudi prepuni sumnje.
Autentična znanost traži zahtjevno i pomno istraživanje, i ništa nije veći neprijatelj znanosti od samopouzdanosti. Samopouzdanost bi značila da smo u posjedu konačnih istina, a to pak znači kraj znanosti. Aristotelova žudnja da iz mraka neznanja izađemo na svjetlo istine je proces razumijevanja šire slike kroz sve bolju dokaznu građu i argumente. Važno je, međutim, prepoznati da je ljudski um vrelo pristranosti, iracionalnosti ili heuristika koje su ugrađene u naše svakodnevno spoznajno funkcioniranje, a koje ne igraju uvijek za nas znanstvenike. I dok logika samopouzdanih nastupa i proizvođenja efekta možda može polučiti uspjehe u nekim drugim sferama, u znanosti ne prolazi. Dobru znanost ne treba svoditi na dobru percepciju. Nije točno da istina nije bitna, i nije točno da je sve u percepciji.
Lijepo je i važno dobiti potvrde da imamo internacionalno prepoznatu kvalitetu. Ali, reputacija i reflektori moraju biti samo sredstvo, ali ne i cilj znanosti. Svjesni smo da zadovoljstvo i kvalitetu rada naših znanstvenika ne smijemo izjednačiti s mjestima na ljestvicama, povećanim budžetima i novim kvadratnim metrima infrastrukture. Autentičnost znanosti je u njezinom tihom, samozatajnom, poštenom, skromnom i mirnom radu. Koja će poboljšati život sviju. I zbog koje ćemo se svi mi osjećati da smo ispunili svoju svrhu i da smijemo, i nadalje, zadovoljno proslavljati naše nove rođendane.
Čestitam svim studenticama i studentima, znanstvenicama i znanstvenicima, umjetnicama i umjetnicima, djelatnicama i djelatnicima Dan Sveučilišta u Rijeci.
Semper magis.
Snježana Prijić Samaržija, rektorica