Zauvijek smo se oprostili od naše prof. emerit. dr. sc. Katice Ivanišević u njezinu Omišlju 19. srpnja 2024. u smiraj dana, u okruženju dragih ljudi s iskrenom tugom.
U 90. godini napustila nas je Katica Ivanišević, profesorica i dekanica na Filozofskom fakultetu u Rijeci, rektorica Sveučilišta u Rijeci u dva mandata, predsjednica Županijskoga doma Hrvatskoga sabora također u dva mandata.
Cijeli je život profesorice Ivanišević bio utkan u rast i razvoj Fakulteta, a posebice u transformaciju Sveučilišta u Rijeci prema respektabilnom sveučilištu kakvo je danas. U njezinu je mandatu Rektorat preseljen s Trga riječke rezolucija na današnju lokaciju u potpuno obnovljenu i uređenu zgradu što je iziskivalo mnogo truda i sredstava. Profesorica je inicirala prenamjenu vojarne na Trsatu u Sveučilišni kampus o kojemu se tada moglo samo maštati, a čiji je razvoj pratila s neskrivenom radošću.
Na Filozofskom fakultetu u Rijeci i njegovim prednicima, Profesorica je ostvarila svoju znanstvenu i nastavnu karijeru, od asistenta do redovitoga profesora, no nikad nije bila posvećena samo vlastitom napredovanju, dapače, uvijek je sve svoje snaga upirala u boljitak i napredak sredine u kojoj je djelovala. Činila je to obnašajući niz dužnosti od pročelnice Filološkog odjela, prodekanice do dekanice Fakulteta. Po umirovljenju redovito je dolazila na predstavljanja knjiga, obilježavanje Dana fakulteta radujući se uspjesima i dosezima kolega i institucije u kojoj je stasala. Predavala je Svjetsku književnost brojnim generacijama studenta kojima je produbljivala spoznaje i usađivala ljubav spram književnosti. Vodila je znanstvene projekte, pratila doktorande koji su danas ugledni znanstvenici i nastavnici. Objavila je tri knjige koje tematiziraju američku književnost, uredila i popratila studijama niz drugih knjiga te je autoricom više od stotinu znanstvenih i stručnih članaka.
U najtežim trenucima za Hrvatsku Državu uključivši se u politički život svojim je mirnim, promišljenim nastupima kao Predsjednica Županijskoga doma Hrvatskoga sabora (1994-2001) znala pronaći najbolja rješenja, izbjeći sukobe, a bila je prva žena predsjednica jednoga parlamentarnog doma u Hrvatskoj. Na brojnim putovanjima promicala je uključivanje Hrvatske u međunarodnu politiku, zalagala se da svijet čuje za nas, zastupala interese naše zemlje. Kao i sve drugo, i to je činila samozatajno, nenametljivo ostvarujući uvijek ono zacrtano. Nagrađena je državnim odličjima: Red kneza Trpimira s ogrlicom, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Red Ante Starčevića i Spomenicu Domovinskog rata. I na lokalnoj je razini dobila niz priznanja i nagrada: Nagradu Grada Rijeke (1985), Nagradu za životno djelo Općine Omišalj (2007), Nagradu za životno djelo Županije primorsko-goranske (2011), Nagradu ”Drago Gervais” za literarni doprinos (2015)
Želim i osobno zahvaliti profesorici Ivanišević, i mojoj profesorici Svjetske književnosti, koja me uvijek osvajala svojim moralnim i intelektualnim habitusom, zavičajnim i nacionalnim opredjeljenjem, ljubavlju prema svom Omišlju, Krku, svojoj Rijeci i svojoj Hrvatskoj. Kada smo zajednički pripremale Zbornik u povodu njezina 80. rođendana intenzivno smo satima raspravljale što unijeti, što izostaviti, da ne bude pretenciozno… i tek sam tada sagledala koliki je njezin prinos u akademskom, javnom te zavičajnom kontekstu. No, na prvom je mjestu bila njezina obitelj – njezin Lenko, suprug koji nam je redovito kuhao kavu, a ona bi rekla „što bih ja bez moga Lenka“, prije toga Mamica (majka Jelena, preminula 2004.) koja je za ranijih posjeta sjedila u svojoj fotelji pod blagim Katičnim pogledom i beskrajnom pažnjom. Na srcu i u mislima uvijek joj je bio jedini sin, njezin Darko, ali puno ljubavi i brižnosti poklanjala je i svojim nećacima, Nevenu i Ljiljani, a kada je preminuo suprug svaki bi put spomenula „da znaš kako mi fali moj Lenko, samo da mi je moći popričati s njim“. Došla je korona, posjete su izostale, još poneki telefonski razgovor…, no Katica ostaje u našim srcima, sjećanjima, pisanome tragu koji je ostavila.
Katica Ivanišević kontinuira snagu hrvatskoga čovjeka koji riječju, pismom i djelima promiče svoju opstojnost, nasljeduje i nastavlja stoljetnu kulturnu tradiciju od popova glagoljaša do suvremenosti, od hrvatske riječi na Bašćanskoj ploči do čakavskoga stiha suvremenih pjesnika. Hvala joj!
…netko će uvijek sakupljati zrnca ove zemlje i praviti od njih nove svjetove… (J. Orlić)
Ines Srdoč-Konestra