Na Kampusu Sveučilišta u Rijeci u utorak, 9. svibnja 2023. održano je predstavljanje priručnika ”Znanost i mediji” autorice Vedrane Simičević. Priručnik je izdan kao e-izdanje Sveučilišta u Rijeci, otvorenog je pristupa i objavljen je na mrežnim stranicama Sveučilišta u Rijeci.
Priručnik su predstavili:
- prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci, u ime izdavača
- prof. dr. sc. Gordan Jelenić, prorektor za znanost i umjetnost Sveučilišta u Rijeci, koordinator izdanja
- prof. dr. sc. Rajka Jurdana Šepić, dekanica Fakulteta za fiziku, recenzentica izdanja
- Vedrana Simičević, mag. psych., novinarka i urednica, autorica izdanja
Detektirali smo da se često javljaju problemi u komunikaciji znanstvenika s javnosti i izdavanjem ovog priručnika želimo to poboljšati. Prvo smo sveučilište u Hrvatskoj koje je dalo veću važnost ovoj problematici, a priručnik je objavljen na mrežnim stranicama Sveučilišta, kako bi bio dostupan svima. Nadamo se da će znanstvenicima biti od koristi, rekla je uvodno rektorica Prijić Samaržija.
Počašćeni smo što je ova e-publikacija izdana baš na riječkom Sveučilištu. Mnogim je ljudima koji se bave znanošću velik izazov prenijeti ljepotu njihovih istraživanja i saznanja na način razumljiv široj javnosti. U medijima se nažalost često dogodi da neznanstvena mišljenja dobiju istu, ako ne i veću popularnost, a to može imati negativan utjecaj na cijelo društvo, naglasio je prorektor Jelenić.
Trebamo težiti tome da u komunikacijskom trokutu ‘znanost – mediji – javnost’ bude što manje šumova. Mediji često traže instant-informacije ili da/ne odgovore i to znanstvenici moraju biti oprezni, kako se njihove riječi ne bi krivo interpretirale. U konačnici, javnost – porezni obveznici, imaju pravo znati što rade znanstvenici, koji su plaćeni javnim novcem. Bitna je tu uloga novinara kao medijatora i zato znanstvenici, uz prirođen talent (ili antitalent) za komunikaciju, trebaju razviti i neke praktične vještine, a savjete za to nudi upravo ovaj priručnik, istaknula je prof. Jurdana Šepić.
Vedrana Simičević za kraj je zahvalila Sveučilištu i svima koji su sudjelovali u izdavanju ovog priručnika te dodala: Držim da riječko Sveučilište ide u dobrome smjeru te da je od svih hrvatskih sveučilišta najviše okrenuto ka otvorenosti znanstvene komunikacije. Od neizmjerne je važnosti da poboljšamo komunikaciju između medija i znanstvenika, posebno u doba društvenih kriza kao što su pandemija ili klimatske promjene te se nadam da će ovaj priručnik pomoći znanstvenicima da češće nastupaju u medijima.
Online priručnik ”Znanost i mediji”, koji nosi podnaslov ”Savjeti za nastupe znanstvenika u medijima i prenošenje stručnog sadržaja široj javnosti” nastao je iz potrebe da se osnaži odnos znanstvenika i novinara i da se pomogne znanstvenicima poboljšati svoje nastupe u medijima. Ovaj toolkit s nizom savjeta osmišljen je kao ‘prva pomoć’ znanstvenicima prilikom komunikacije i suradnje s medijima s ciljem da bolje razumiju kako moderni mediji funkcioniraju, ostvare kvalitetnu komunikaciju s novinarima, na funkcionalan način predstave znanstveni sadržaj široj javnosti te u konačnici preveniraju potencijalne pogrešne interpretacije u medijima. Kao dugogodišnja novinarka specijalizirana, između ostalog i za znanstvene teme, autorica je godinama svjedočila pomalo nespretnom odnosu između hrvatskih znanstvenika i hrvatskih medija opterećenom različitim poimanjem načina na koji bi znanstvene teme trebale biti prezentirane javnosti. Neformalna anketa koju je Simičević provela na uzorku od 137 znanstvenika Sveučilišta u Rijeci i Instituta ”Ruđer Bošković” pokazala je da više od 30 % hrvatskih znanstvenika nije nikad u medijima predstavljalo vlastiti znanstveni rad, a više od 60 % nije nikad komentiralo neku znanstvenu temu. Više od polovice onih koji su imali medijske istupe nije bilo zadovoljno načinom na koji su mediji prenijeli njihove riječi ili rad, a čak 70 % ispitanih smatra da hrvatski mediji loše prenose znanstvene teme. Kao najveći problem u komunikaciji s medijima ispitanici ističu bojazan da će njihove riječi biti pogrešno interpretirane. Posljedica toga je da se znanstvenici rijetko žele pojaviti u hrvatskim medijima, dok novinari s druge strane često teže dolaze do vrhunskih stručnjaka iz određenih područja znanosti. Za društvo je, međutim, od iznimne važnosti da komunikacija znanstvenika i medija bude što kvalitetnija te da u temama poput pandemije, klimatskih promjena ili umjetne inteligencije znanstvenici novinarima budu glavni sugovornici, koji će dobiti dovoljno medijskog prostora. Prevladavanje dezinformacija i neznanstvenih stavova u široj javnosti tijekom društvenih kriza poput pandemije doslovce ugrožava živote. No da bi odnos medija i znanosti bio kvalitetan u situacijama koje su od neposredne važnosti za zajednicu, potrebno ga je konstantno graditi i unaprjeđivati. Iako velik dio odgovornosti za to leži na urednicima i novinarima i znanstvenici bi sa svoje strane trebali proaktivno u medijima promicati znanstveni rad, ideje i spoznaje. Ideja priručnika je da im to olakša nizom savjeta temeljenih na dugogodišnjem novinarskom iskustvu i prihvaćenim standardima znanstvenog novinarstva i znanstvene komunikacije. Sveučilište u Rijeci i na ovaj način želi doprinijeti jačanju povjerenja javnosti i medija u znanost i posljedično osnaživanju utjecaja znanosti na društvo. U skladu s ciljem Sveučilišta da radi na promociji znanstvene komunikacije, online priručnik objavljen je kao dokument otvorenog pristupa na mrežnim stranicama Sveučilišta i kao takav je dostupan i znanstvenicima s drugih hrvatskih znanstvenih institucija.
Iz teksta recenzije prof. dr. sc. Rajke Jurdane Šepić:
Znanstvena komunikacija ima tri ključna dionika; znanstvenike kao autore i odgovorne interpretatore znanstvenih činjenica, postignuća i otkrića; novinare kao medijatore, najčešće općeg usmjerenja, a rjeđe specijalizirane za praćenje znanstvenih tema te na kraju one najvažnije – recipijente, znanstvene laike, građane i porezne obveznike kojima je znanstvenu informaciju potrebno isporučiti i objasniti. U kriznim vremenima poput pandemijskih, postaje vidljivo koliko je dobra komunikacija znanosti potrebna i važna te do kakvih nesretnih i tragičnih posljedica može dovesti loša i nedostatna komunikacija znanosti javnosti.
