”Volim život u skladu s prirodom i uživam u malim stvarima”, kaže kuhar i šef kuhinje Restorana ”Kampus” Studentskog centra Rijeka Vlado Božurić.
„Budimo bolji ljudi svakoga dana“ kaže Vlado Božurić, voditelj kuhinje restorana Kampus Studentskog centra u Rijeci na kraju našeg vrlo zanimljivog razgovora o životu i radu u doba pandemije koji nas je sve promijenio. I, ne – nije ovaj moto Božurića nešto novo kod njega; on je u skladu s tim postulatom živio cijeli svoj život, ali nove su okolnosti možda samo izoštrile taj isti fokus kroz koji je promatrao stvarnost do sada. Posebno u svojoj karijeri, koja je kod Božurića doista impresivna, dostojna opisa koji obično idu uz imena vrhunskih kuhara…
Prije nego što je došao raditi u Studentski centar Rijeka, Božurić je svoje kulinarske vještine zanata stjecao što u inozemstvu, što kod nas u Hrvatskoj, mahom radeći po opatijskim hotelima i restoranima. Prisjeća se tako rada u Taverni Hotela Admiral u Opatiji, pa potom odlaska u Njemačku, gdje je radio u kuhinji hotela u vlasništvu jednog hrvatskog poduzetnika, a potom jedno vrijeme uzima u najam poznatu Vilu Vranješ s tamošnjim restoranom, koji je svojedobno u recentno „zlatno doba“ iz naše povijesti, proslavio Opatiju. Iza ovih par šturih crtica Božurićeve biografije krije se impresivno iskustvo, ali tempo, da bi se ono steklo – nije bio lagan, a ni put nije bio pravocrtan.
Prije jedanaest godina odabrao je rad u Studentskom centru Rijeka, a zahvaljujući njemu i timu njegovih kolega, restoran Kampus nije stao s radom ni sada, kada je sve drugo stalo.
„Lijepo mi je ovdje, zaista mi je zadovoljstvo raditi u Studentskom centru i mislim da ću ti i ostati“ priča svoje dojmove iz života i rada prije korone, u doba stare normalnosti koja se u ožujku stupanjem strožih mjera suzbijanja širenja zaraze promijenila za 180 stupnjeva. Posao se nastavio, a uvjeti promijenili, zakomplicirali; trebalo je isposlovati propusnice, pripreme za rad su postale drugačije, opsežnije, imaju svoje posebno mjesto u novoj rutini.
„Radimo mi sve vrijeme. Premda se broj korisnika drastično smanjio, ostali su neki studenti u domovima koji moraju jesti i za njih smo radili. Režim je poznat; poštivali smo sve mjere kriznog stožera, radimo s maskama, rukavicama, uz neprekidna provjetravanja ogromnih prostorija u kojima je restoran. Modus rada je bio takav da je na ulaznim vratima naš djelatnik propuštao po 5 korisnika, koji su uz poštivanje rmeđusobnog razmaka od 2 metra onda dolazili do restoranske trake i naručivali hranu“ – kaže Božurić.
Ističe da je većina korisnika restorana SC-a ipak koristila dostavu, odnosno to take away opciju i konzumirala obrok ili vani, na otvorenome, ili pak u svojim sobama, no bilo je i onih koji bi rutinu prelomili ostankom u restoranu. Kaže kako je nagla prilagodba na nove uvjete rada bila brza i efikasna, no s druge strane, ističe Božurić, svi smo se tih prvih tjedana i intimno i međusobno pitali što donosi sutra, kakva na budućnost čeka, kada ćemo nastaviti s normalnim životom, poslom, hoćemo li biti zdravi…I sad su ta pitanja aktualna, no barem smo se više sprijateljili s njima, kaže Božurić.
„Ja vam volim život. Volim male stvari, one me čine sretnim, ispunjavaju me. Ukratko, volim život u skladu s prirodom. Mene to usrećuje i mislim da su te stvari bitne“ kaže Božurić, koji u slobodno vrijeme, i prije i sada, uživa u svom vrtu iza kuće, u šetnji s psom, i naravno, svojoj obitelji.
„Možda je to generacijski, a možda i osobno. Ne znam, ali oduvijek sam volio uživati u onome što ljudi zovu malim stvarima: usrećuje me priroda, kad gledam biljke kako niču u mome vrtu. A sada, kada se priroda budi, kad je lijep dan, u svježem zraku, plavom nebu koje pukne kad se razdani. U šetnjama i životu s prirodom. To je važno. Mislim da bismo svi trebali svaki novi dan nastojati biti bolji ljudi. Ali, to je moje mišljenje…“ zaključuje kuhar Vlado Božurić, uz djetinjastu nelagodu što iznosi dio svoje intime u javnost.
Jednako i dalje uživa u svome poslu, živeći svaki novi dan u nastojanju da bude bolji čovjek.
Kuhar i šef kuhinje restorana Kampus SC-a Vlado Božurić živi moto našeg, riječkog Sveučilišta: Semper magis!