Tribina, odnosno javni razgovor pod nazivom ”Sprječavanje i borba protiv nasilja nad ženama i nasilju u obitelji” održan je u četvrtak, 30. studenog 2023. u ”Akvariju” na Kampusu Sveučilišta u Rijeci. Javni je razgovor održan povodom obilježavanja obilježavanja 10 godina od potpisivanja i 5 godina od ratifikacije Istanbulske konvencije (Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji) u Republici Hrvatskoj.
U panel-raspravi sudjelovali su:
Gordan Jelenić, prorektor za znanost i umjetnost Sveučilišta u Rijeci
Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
Sandra Krpan, zamjenica gradonačelnika Rijeke
Paula Bogović, Udruga UZOR Rijeka, Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Primorsko-goranske županije
Štefica Jagić Rađa, Odbor za ravnopravnost spolova Grada Rijeke
Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica
Iva Davorija, Udruga SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava
Raspravu je moderirala Sanja Barić, predsjednica Vijeća za rodnu ravnopravnost Sveučilišta u Rijeci.
Prorektor za znanost i umjetnost Sveučilišta u Rijeci Gordan Jelenić kazao je u svome izlaganju: Gledano kroz politički rakurs, potpisivanje i ratifikacija Istanbulske konvencija rijedak je primjer konsenzusa: potpisala ju je ranija lijeva vlada, a kasnije ratificirala desna vlada. No, taj konsenzus nije u potpunosti bio reflektiran i na društvo. Bili smo svjedoci vrlo žestokih i izrazito ispolitiziranih reakcija pojedinih građanskih inicijativa i jednog dijela javnosti. Argumenti kojima su se služili bili su da nema potrebe za novim dokumentom jer je postojeća zakonska regulativa zadovoljavajuća te da se Konvencijom želi nametnuti tzv. rodna ideologija. Sveučilište je ustrajno u tome da su teme srodne ovoj od iznimne važnosti za razvitak našeg društva pa je donijelo i niz dokumenata, koje pokušavamo i provesti u život. U tim pokušajima, međutim i sami se unutar naše zajednice nerijetko susrećemo s neinformiranošću i nerazumijevanjem, a u pojedinim situacijama čak i otvornim opstrukcijama.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić uputila je posebne pozdrave rektorici Snježani Prijić Samaržiji: Cijenimo njezin predan rad i Sveučilište u Rijeci zaista je svijetli primjer u Hrvatskoj u promicanju rodne ravnopravnosti. Potom je izložila trendove u posljednjih desetak godina: Broj kaznenih dijela nasilja u obitelji u RH se utrostručio, ali postoji i trend smanjenja prekršajnih dijela, jer se mnogo više njih počelo umjesto prekršajnog tretirati kao kazneno. Statistički gledano, više je ubijenih muškaraca, ali oni su u velikoj većini slučajeva ubijeni od strane drugih muškaraca, a žene najčešće od partnera, članova obitelji i bliskih osoba. Tu govorimo o rodno uvjetovanom nasilju. Zabrinjavajuće je to što je u RH više od 50 % ubijenih žena ubijeno od strane partnera. Sustav borbe protiv nasilja nad ženama ustrojen je na način da de facto dugoročno odvraća žrtve nasilja od prijavljivanja lakših oblika nasilja dok situacija ne eskalira da iz prekršajnopravne sfere ulazi u kaznenopravnu sferu. Čest je formalistički pristup osoba koje prve dolaze u kontakt sa žrtvom te je za rodno nasilje nesenzibiliziran sustav potpore žrtvama. Izuzetno blaga penalna politika prema počiniteljima očituje se u rezultatima provedenog istraživanja odluka kaznenih i prekršajnih sudova gdje se najmanje izriču kazne zatvora, manje od 9%, i udaljenje počinitelja iz doma te se vrlo često koristi prilika ekstenzivnog tumačenja olakotnih okolnosti kako bi se izrekle minimalne kazne, najčešće uvjetna i novčana kazna. Također, u porastu je i kibernetsko nasilje, primjerice širenje tzv. osvetničke pornografije.
Zamjenica gradonačelnika Rijeke Sandra Krpan naglasila je: Vrlo često naše dobre zakone ne primjenjujemo, a da bi se zakoni pošteno provodili prema svim građankama i građanima, trebamo biti senzibilizirani, educirani i razgovarati o tome. U posljednjih 20 godina u Hrvatskoj je ubijeno 400 žena. Često se mogu pročitati komentari na društvenim mrežama koji s nevjerojatnom lakoćom prelaze preko nasilja, ček ga ponekad i opravdavajući. Moramo poslati jasnu poruku kao društvo da je nasilje neprihvatljivo. Netko tko je počinio nasilje ne može biti na izbornim listama. Posebno sam ponosna na Građanski odgoj i obrazovanje, koji smo kao predmet uveli u riječke škole, jer je edukacija ključna te na Inicijativu “Sigurno mjesto za žene” koju su dosad potpisale 32 jedinice lokalne i županijske samouprave. Na razini Republike Hrvatske u svakoj županiji sada postoji sigurna kuća.
Paula Bogović iz udruge UZOR te Povjerenstva za ravnopravnost spolova PGŽ-a dala je primjere iz prakse direktnoga rada sa žrtvama nasilja: Biti žena izložena nasilju u Hrvatskoj iznimno je teško. Često u našoj kulturi krivnju prebacujemo na drugoga. Još se uvijek nedostatna pažnja pridaje psihičkom nasilju i nespremni smo to razumjeti. Najčešće su žene koje su fizički zlostavljane, uz to i sustavno psihički zlostavljane. No, 80 % nikome to ne kaže, ni prijavi. Nasilje se često nastavlja i nakon što žena prijavi zlostavljača i izađe iz kućanstva u kojem je zlostavljana. Često i sustav maltretira žrtve pretjeranim ispitivanjem i nedostatkom podrške. Moramo konstantno preispitivati svoje pozicije, razbijati predrasude i imati više razumijevanja prema osobama koje prijave zlostavljanje, odnosno nasilje. Žrtva nasilja može biti svatko.
Štefica Jagić Rađa iz Odbora za ravnopravnost spolova Grada Rijeke navela je jedan vrlo konkretan primjer iz prakse: Jedna je žena smogla snage i ispričala mi je njen slučaj. Bila je u braku koji je u početku bio idiličan, no nakon rođenja drugog djeteta, partner ju je počeo psihički maltretirati te se udaljio od nje i nikada nije bio kod kuće. Ona je ušla u depresiju, a kada se verbalno suprotstavila suprugu, on je fizički nasrnuo na nju, uz vrijeđanje i cijela je situacija izmakla kontroli. Prvo je prišla prvoj susjedi s kojom je bila bliska, no susjeda se oglušila i poručila joj je da je to njena privatna stvar. No, pomogla joj je majka i obratila se Hrvatskom zavodu za socijalni rad i tu je dobila, uz udruge, puno podršku te je dobila sigurnosni plan za žrtve nasilja. Spakirala se došla u sigurnu kuću u drugome gradu. Tu je nakon izlaska iz sigurne kuće, no imala je problem s prijavom prebivališta, a time nije mogla ostvariti mnoga prava, poput dječjeg doplatka. Moramo mijenjati svoje stereotipove i pokušati rješavati ovakve konkretne probleme.
Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić osvrnula se na svoju praksu: Moram kao praktičarka reći da mi je Konvencija izuzetno važna kao dokument, u smislu pozivanja i argumentiranja sudovima pozicija žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Mnogi stručnjaci vrlo jasne norme različito pa i krivo tumače. Još uvijek postoje dvostruka prijavljivanja, a dana nam je uputa u Izvješću GREVIO-a kako se to ne smije činiti. Zbog izvitoperenog sustava nekad se skreće prema kaznenom procesiranju upravo žrtve nasilja, koja je primjerice postupila u nužnoj obrani. Nadalje, nepotrebna su i višekratna ispitivanje žrtve. Imamo situacije, još uvijek, u praksi da se neadekvatno radi procjena rizika. Policija i Zavod imaju svoje obrasce, ali sudovi ne, a međusobno povezani nisu nikako. Dokazna ročišta gdje pojedini suci ispituju žrtve u sudnici pred okrivljenikom, a trebalo bi na udaljeno, ako je tako procjenom utvrđeno. Dosezi mjera opreza prema djeci, koja recimo svjedoče nasilju oca prema majci, premali su.
Iva Davorija iz udruge SOS Rijeka: U našoj udruzi pružamo podršku žrtvama nasilja. Osnažujemo žene da se nose sa svojom situacijom i zaštite kako god je najbolje za njih. Radimo i na edukativno-preventivnim programima. Važno je prepoznati pomake u sustavu, ali i adresirati institucionalne probleme. Institucije često budu mjesta retraumatizacije i korisnice tu gube povjerenje u sustav. Često smo osamljene kad javno progovaramo o ‘neugodnim’ temama, ali zauzimanje javnog prostora je važno jer poručujemo žrtvama nasilja da im vjerujemo. Pravni okviri i sustav nisu dostatni jer ne prepoznaju rodno uvjetovano nasilje i vezane probleme kao npr. mehanizmi kontrole.
Moderatorica Sanja Barić, predsjednica Vijeća za rodnu ravnopravnost Sveučilišta u Rijeci, zaključila je da iako postoji tendencija samokritičnosti, potrebno je pohvaliti sva dosadašnja postignuća i nastojanja u području prevencije i borbe protiv nasilja nad ženama te utvrditi mjesta daljnje suradnje. Kao pomoć pri rješavanju problema istaknula je jasna i informativna izvješća pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Izvješće GREVIO-a o provođenju Istanbulske konvencije, kao i provođenje aktivnosti u okviru globalne kampanje “16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja” čija je ovogodišnja tema investiranje u prevenciju, edukaciju, suradnju te kvalitetne i smislene politike. Ključna su daljnja nastojanja u povećavanju razine educiranosti te osvještavanju osobne odgovornosti. Pozitivan korak mogao bi se ostvariti edukacijama u okviru cjeloživotnog obrazovanja za razne dionike u postupanju s rodno uvjetovanim nasiljem poput sudova i državnog odvjetništva, te ostalim pravnim područjima u kojima je evidentan manjak kvalitetnog praktičnog iskustva.
Osim na postignuća i izazove u provedbi Konvencije iz perspektive različitih dionika državne, lokalne, civilne i institucijske razine te iz prakse, panelisti i sudionici događanja aktivno su usmjeravali raspravu prema ojačavanju preventivnih mehanizama i međusektorske suradnje u području prevencije nasilja, sprječavanju retraumatizacije i podršci žrtvama i preživjelima nasilja, kapacitetima koje institucije mogu i trebaju osnaživati u svijetlu zabrinjavajućih statistika o nasilju nad ženama te stanju prava žena odnosno osoba u ranjivom položaju, s posebnim naglaskom na edukaciju na svim razinama obrazovanja i edukaciju u javnim tijelima. Raspravi je doprinijela i Iva Radić, voditeljica Odjela za unapređenje kvalitete stručnog rada i stručni nadzor centara za socijalnu skrb pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a sudjelovali su i djelatnici Sveučilišta u Rijeci. Događaj je održan kao dio aktivnosti kojima se obilježava 50. obljetnica osnutka Sveučilišta u Rijeci i 390 godina visokog obrazovanja u Rijeci, kao i globalna kampanja ”16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja”, kroz sudjelovanje Sveučilišta u Rijeci u projektu UNIGEM (University and Gender Maintreaming), koji koordinira TPO fondacija iz Sarajeva.
