Sveučilišna knjižnica Rijeka sa zadovoljstvom vas poziva na predavanje

Potres u Rijeci 1750. godine: Arhivski zapisi, obnova grada i zavjetne umjetnine kao izraz kolektivne pobožnosti 

koje će se održati u petak 28. studenoga 2025. u 18 sati
u Vijećnici Grada Rijeke (Korzo 16).

Razoran potres koji je pogodio Rijeku 17. prosinca 1750. u poslijepodnevnim satima ostao je duboko urezan u kolektivno pamćenje grada. O ovom tragičnom događaju doznajemo zahvaljujući nekoliko svjedočanstava suvremenika koji su se toga dana zatekli u Rijeci. Njihovi zapisi  svjedoče o tome da je potres trajao kratko, ali da je bio izuzetno snažan i razoran. Prema tim izvorima, velik broj kuća, gradskih crkava i samostana bio je znatno oštećen. Zbog opasnosti od urušavanja i novih potresa, stanovnici su bili prisiljeni napustiti staru gradsku jezgru te su privremeno boravili u daščarama podignutima na morskom lidu ispred zidina. Taj je privremeni smještaj trajao mjesecima, a strah i nesigurnost još su dugo vladali među građanima. U želji da zaštite grad od budućih nesreća, Riječani su odlučili podići zavjetni mramorni oltar u Zbornoj crkvi posvećen svetom Filipu Neriju, svecu koji se štuje kao zaštitnik od potresa. Tijekom 1753. dogovorena je izrada oltara u vrijednosti od 540 dukata s udomaćenim riječkim kiparom, altaristom i arhitektom Antonijem Michelazzijem (1707. – 1771.). Istodobno je, zahvaljujući financijskoj pomoći iz Beča, započela sanacija stradalih objekata, čime je potres potaknuo i određene urbanističke preinake u gradu. Uz oltar svetom Filipu Neriju, naručivana su i zavjetna umjetnička djela u čast svetog Emigdija, koji se također posebno štuje kao zaštitnik od potresa. U ovom izlaganju, na temelju arhivskih zapisa i povijesnih izvora, bit će prikazani stresni događaji tijekom i nakon potresa 17. prosinca 1750., kao i proces obnove grada, urbanističke promjene koje su uslijedile te umjetničke narudžbe povezane sa štovanjem svetih Filipa Nerija i Emigdija. 

O PREDAVAČU
Dr. sc. Mario Pintarić (1993.) viši je asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Doktorirao je pri Sveučilištu u Zadru (2022.), a znanstveno se usavršavao pri Fondazione Giorgi Cini (Istituto di Storia dell’Arte) u Veneciji. Redovito objavljuje znanstvene radove u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji te sudjeluje na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je Nagrade Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci za mlađe znanstvenike (2021.) za znanstvenu izvrsnost. Voditelj je projekta ,,Kipar Pietro Stefanutti (1819-1858) između Rijeke, Trsta i Venecije (uniri-mz-25-44)“ koji financira Sveučilište u Rijeci. Područje njegova interesa obuhvaća umjetnost od 17. do 19. stoljeća s posebnim naglaskom na skulpturu i altaristiku te arhive i naručitelje umjetnina na istočnoj obali Jadrana i u sjevernoj Italiji. 

Kopiraj link