Poštovani i dragi ljudi Sveučilišta,
Danas započinjemo s obilježavanjem 48. obljetnice Sveučilišta u Rijeci. Dočekujemo ovaj rođendan Sveučilišta kao europsko sveučilište budućnosti koje je svjesno svoje društvene odgovornosti u svijetu koji više nikada neće biti isti. Svijet je svakoga dana i trenutka drugačiji od prethodnog, pa ni ova izmjena društvenih paradigmi uzrokovana globalnom zdravstvenom krizom nije nešto zbog čega bismo trebali osjećati strah. Trebamo biti koncentrirani i usredotočeni, ali nipošto obeshrabreni i prestrašeni. Kao što je savjetovala Marie Curie Sklodowska, i nadalje trebamo nastojati razumjeti kako bismo se manje bojali.
Iza nas je godina u kojoj smo se suočili s promjenom života bez presedana, ali i godina u kojoj smo postigli brojne međunarodne uspjehe, djelovali kao članica uglednih europskih mreža sveučilišta i ušli u najbolje svjetske sustave rangiranja. Bila je to i godina u kojoj smo na jedinstveno participativan način intenzivno promišljali sveučilište i zacrtali naše ciljeve u novoj strategiji. Živjeli smo virtualno obrazovanje, virtualnu mobilnost, virtualnu znanost i virtualne odnose. Naša je društvena energija kolala virtualnim prostorima. Međutim, obrazovanje ni u jednom trenutku nije stalo, naša istraživanja nisu stala, naša globalna razmjena ideja nije stala. U svakom trenutku bili smo s našim studentima kao što su i oni, baš u svakom trenutku, bili uz nas. Zajedničkim snagama svih ljudi sveučilišta iznašli smo način da se kretanje nastavi, prilagodili smo se. Iako potaknut nuždom, naš je način po mnogočemu bio jedinstven, nismo bili pasivni niti se opirali promjeni, uvijek smo nastojali osnažiti mudrost kolektivne inteligencije i biti korak ispred. To svjedoči da je u nama još neprepoznata moć promjene. U tome prepoznajem našu ogromnu snagu.
Egzistencijalni rizik kojemu smo izloženi navodi na samorefleksiju i promišljanje globalnih perspektiva postpandemijskog društva, ali i na ponovno vrednovanje postavljenih vrijednosti. Držim da smo osvijestili i koliko je lako zamijeniti original i kopiju, istinske vrijednosti od lažnih. Trebamo razlikovati autentičnu kvalitetu od umjetno kreirane percepcije kvalitete. Trebamo razlikovati kvantitativne pokazatelje dobrog rada od komercijalnih sustava rangiranja. Trebamo razlikovati one koji žele bolje obrazovanje za budućnost od onih koji žele treniranje vještina za njihove potrebe za profitom. Trebamo razlikovati administriranje transparentnih postupaka od birokracije moći. Trebamo razlikovati istinsku izvrsnost od reputacijske izvrsnosti koja proizlazi iz umreženosti u sustavu moći. Trebamo razlikovati javno dobro od dobra javnih ljudi.
Mi, ljudi znanosti i umjetnosti, imamo dužnost ne posustati, nalaziti rješenja i ohrabrivati one koji se boje. Mi poznajemo Senekinu mudrost: ne postoji lagani put. Naši studenti moraju u nama prepoznati snagu koju gube, moramo otkloniti njihove dvojbe i brige vezane uz njihovu budućnost. Moramo obnoviti povjerenje građana u rješenja koja im nudi znanost. Nema razloga da se bojimo budućnosti jer ćemo se s njome suočiti snagom svojega razuma, kako se suočavamo i sa sadašnjosti.
Poštovani i dragi ljudi Sveučilišta, s osobitim poštovanjem i zahvalnosti zbog napora koji ugrađujete u naše Sveučilište, čestitam vam Dies Academicus.