Profesorica emerita Sveučilišta u Rijeci dr. sc. Diana Stolac, umirovljena profesorica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, napustila nas je prerano, nakon kratke i teške bolesti potkraj studenoga prošle godine u 70. godini života. Danas, 26. siječnja 2026., na dan kada bi joj bio 70. rođendan, Filozofski je fakultet organizirao komemoraciju.
Diana Stolac rođena je 26. siječnja 1956. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1979. južnoslavenske jezike i književnosti i opću lingvistiku. Magistrirala je i doktorirala također na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temama iz povijesti hrvatskoga jezika. Od 1980. do 1982. bila je lektorica hrvatskoga jezika na Filozofskome fakultetu u Pragu. Od 1. travnja 1982. do umirovljenja bila je zaposlena na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci. U zvanje docenta birana je 1997., izvanrednoga profesora 2001., a redovitoga profesora 2006. Od 2011. bila je u trajnome zvanju. Bila je predstojnicom Katedre za hrvatski jezik te u više mandata pročelnicom Odsjeka za kroatistiku. Predavala je jezikoslovne predmete iz povijesti hrvatskoga jezika, sintakse hrvatskoga standardnog jezika te sociolingvistike, a istaknula se i radom na usustavljivanju hrvatskoga pomorskoga i brodostrojarskoga nazivlja. Objavila je knjige Hrvatsko pomorsko nazivlje (1998.), Riječki filološki portreti (2006.), Jezik reklama (s Anastazijom Vlastelić, 2014.), Šime Starčević: od riči do Ričoslovja (s Vesnom Grahovac-Pražić, 2015.) te s Josipom Luzerom uredila i bila jedan od autora rječnika Hrvatsko brodostrojarsko nazivlje (2015.). Monografije Riječki jezični krajolik / A Linguistic Landscape of Rijeka (2021.) napisala je s Jimom Hlavačem, a 2022. monografija je objavljena i na talijanskome jeziku – Il paesaggio linguistico Fiumano. Iste godine izišla je knjiga Riječki filološki portreti 2, a 2023. u izdanju Instituta za hrvatski jezik tiskane su Starokajkavske studije. Diana Stolac sudjelovala je na više od stotinu znanstvenih skupova te je objavila 150 znanstvenih radova. Bila je glavna tajnica i članica predsjedništva Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (1998. – 2002.) i članica uredništva (četiri godine i glavna urednica) znanstvenoga časopisa Fluminensia (od 1990.). Organizirala je i/ili sudjelovala u organizaciji međunarodnih znanstvenih skupova Riječki filološki dani, strukovnih savjetovanja Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (1998. – 2003.) te u tiskanju pratećih zbornika radova. Diana Stolac bila je aktivna članica Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja od 1990., a za svoj je rad nagrađena Zahvalnicom rektora Sveučilišta Mateja Bela u Banskoj Bystrici, Slovačka (2018.), Poveljom Filozofskoga fakulteta u Rijeci za sveukupan znanstveni i nastavni rad, izniman doprinos filologiji, širenje ugleda Fakulteta te sveukupno promicanje humanističke misli (2021.) te Nagradom Grada Zagreba kao članica autorskoga tima edicije Povijest hrvatskoga jezika (2021.). Istaknula se kao brižna, angažirana i predana mentorica generacijama studenata od preddiplomske, diplomske do poslijediplomske razine, koji će je pamtiti kao zanimljivu, dobro pripremljenu i izrazito pozitivnu profesoricu.
Komemoraciju je vodila dekanica Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Barbara Kalebić Maglica. Njezin govor penosimo u cijelosti:
Danas se opraštamo od profesorice emerite Diane Stolac, znanstvenice čiji je odlazak ostavio dubok trag ne samo u hrvatskom i europskom jezikoslovlju nego i u akademskoj obitelji našega Fakulteta. Postoje ljudi čiji se odlazak ne mjeri samo izostankom njihove prisutnosti nego i gubitkom orijentira koji su drugima pružali. Profesorica Stolac bila je upravo takva osoba – znanstvenica jasnih kriterija, duboke odgovornosti i trajne vjere u smisao i važnost znanstvenoga izučavanja hrvatskoga jezika. Njezin znanstveni opus impresivan je po širini i trajnoj relevantnosti. Središnje mjesto u njezinu radu zauzimala je povijest hrvatskoga jezika, osobito povijesna sintaksa, kajkavski književni jezik, riječka filološka tradicija i jezična baština 19. stoljeća. Već u ranim radovima o jeziku Tituša Brezovačkoga jasno su se očitovale osobine koje će obilježiti cijeli njezin rad: metodološka preciznost, filološka temeljitost i sposobnost da iz jezičnih pojedinosti izvede šire uvide o razvoju jezika. Njezini radovi o kajkavskom književnom jeziku, starijoj leksikografiji i filološkim autorima 19. stoljeća nezaobilazni su u suvremenoj kroatistici. Posebno mjesto zauzimaju knjige Hrvatsko pomorsko nazivlje te Riječki filološki portreti, u kojima je pokazala kako se jezik oblikuje u dodiru s prostorom, strukom i društvom. Profesorica Stolac pritom nikada nije bila znanstvenica zatvorena u prošlost. U svojim se istraživanjima okretala i jeziku u njegovoj suvremenoj, društvenoj stvarnosti, što se jasno vidi u knjizi Riječki jezični krajolik te u istraživanjima hrvatskoga kao nasljednoga jezika, kojima je hrvatski jezik i iskustvo njegovih govornika u dijaspori približila međunarodnoj znanstvenoj zajednici. Kao nastavnica i mentorica profesorica Stolac ostavila je snažan i trajan trag. Njezina predavanja i seminari bili su mjesta ozbiljnoga akademskog mišljenja i intelektualne odgovornosti. Studenti su je poštovali zbog jasnoće, dosljednosti i zahtjevnosti, ali i zbog pravednosti i otvorenosti. Mnoge je generacije oblikovala ne samo znanjem nego i primjerom akademske etike. Uz znanstveni i nastavni rad dala je izniman doprinos razvoju institucija u kojima je djelovala. Kao pročelnica, voditeljica poslijediplomskih studija i članica brojnih stručnih tijela pokazala je kako se akademska odgovornost živi svakodnevno – ozbiljno, ali uvijek s razumijevanjem za ljude. Iza impresivne bibliografije i niza odgovornih funkcija stajala je osoba iznimne ljudske topline i integriteta. Profesorica Stolac znala je slušati, promišljati i savjetovati, bila je znanstveni autoritet, ali i čvrst, iskren i pouzdan oslonac mlađim kolegama i suradnicima. Oprostiti se od profesorice Diane Stolac znači oprostiti se od jedne epohe Filozofskoga fakulteta i hrvatskoga jezikoslovlja. Njezin znanstveni rad ostaje trajno upisan u knjigama, ali njezin najdublji trag ostaje u ljudima koje je poučavala i s kojima je surađivala, i u instituciji, koju je gradila i koju je iznimno cijenila i voljela. U tom smislu profesorica Diana Stolac ostaje trajno prisutna u akademskoj zajednici i uspomenama svih nas koji smo imali prilike s njom raditi i surađivati. Profesorica je na našem Fakultetu radila punih 39 godina, a danas bi proslavila svoj 70. rođendan. Teško da smo mogli odabrati prikladniji dan da joj zahvalimo na svemu što je učinila.
Okupljenima su se također obratili te iskazali izraze žaljenja i sućuti obitelji:
uime Odsjeka za kroatistiku zamjenica pročelnice doc. dr. sc. Maša Plešković
v. d. prorektorice za znanost, umjetnost i digitalizaciju Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Senka Maćešić
pročelnica Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade Iva Erceg
pročelnica Upravnog odjela za poslove župana i županijske Skupštine, Ermina Duraj
predsjednica Academicus kluba umirovljenih profesora Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Jasna Krstović
dr. sc. Željko Jozić, znanstveni savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
predstavnica Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja prof. dr. sc. Ines Mrakovčić Šutić
dr. sc. Ines Srdoč Konestra, izv. prof. u miru, kolegica s Odsjeka i prijateljica Diane Stolac.
