Poštovane kolegice i kolege,
U vremenima u kojima bilježimo napredak u pogledu rodne ravnopravnosti u mnogim područjima pa i u znanosti i visokom obrazovanju, trebamo ipak konstatirati da je napredak nedovoljno brz, a otpori sve veći.
Europski indeks rodne ravnopravnosti bilježi kontinuirani rast od 2013. godine, pa je prosječni skor za EU za prošlu godinu iznosio 70,2 bodova. Drugim riječima, potrebno nam je još 29,8 bodova kako bismo postigli punu ravnopravnost u domenama koje se mjere, a to su pristup žena radu, zdravlju, znanju, novcu, slobodnom vremenu i pozicijama donositelj odlika. Trebamo pozdraviti napredak, ali i konstatirati da se napreduje, kako kažu same autorice i autori indeksa, puževim korakom te da će se do pune ravnopravnosti izmijeniti još tri generacije. Hrvatska je, prema pokazateljima istog indeksa, pozicionirana na dvadeseto mjesto s 60,7 bodova i još uvijek smo među onim zemljama članicama Europske unije koje su ispod prosjeka u pogledu rodne ravnopravnosti. Činjenica je da smo posljednjih godina brzo napredovali i to je zasigurno značajno postignuće. Unatoč tome, moramo izraziti zabrinutost što je u posljednjoj godini napredovanje usporeno, a posebno što je pristup znanju jedna od najslabijih točaka. Upravo nas, sudionike obrazovnog procesa, to treba dodatno potaknuti ne samo na kritičko promišljanje, već i na dodatni angažman koji generira promjenu.
I položaj žena u znanosti ukazuje na mnoga poboljšanja, planovi unaprjeđenja rodne ravnopravnosti uvedeni su na sva sveučilišta kao preduvjet sudjelovanja u EU programima i aktivnostima. Iako su mnoge važne politike i inicijative pokrenute, istraživanja još uvijek pokazuju da su žene značajno podzastupljene na mjestima gdje se odluke donose u znanosti i visokom obrazovanju, u vođenju kompetitivnih istraživačkih projekta, u području inovacija, a zarađuju manje od svojih kolega i izloženije su prekarijatu. Pokazatelj rodne neravnoteže jest i segregacija po znanstvenim područjima, žena je u neproporcionalno više u društvenim i humanističkim znanostima, a muškaraca u tehničkim znanostima, što ima svoje uzroke u rodnim stereotipima i predrasudama, a reflektira se u neravnotežama u karijerama i jazom u plaćama. Mnogo jest učinjeno, ali još više treba učiniti.
I nadalje tema nasilja nad ženama ostaje neuralgična točka, kako u EU tako i kod nas. Ova prevažna životna bitka, unatoč Istanbulskoj konvenciji i deklarativnim stavovima, ne pokazuje očekivana poboljšanja i mora biti prioritet na svim agendama. Trebamo osvijestiti rast i utjecaj pokreta koji osporavaju pravo na ravnopravnost ženama, kao i snažne političke i financijske podrške pokretima koji otvoreno pozivaju na podređenost žena, uklanjanje žena iz javnog života, ukidanje prokreativnih sloboda i drugih stečenih civilizacijskih sloboda i prava.
Imajući u vidu ove izazove, koristim i ovu prigodu kada obilježavamo Međunarodni dan žena da podsjetim na potrebu sudjelovanja Sveučilišta i svih članova akademske zajednice u borbi za rodnu ravnopravnost i općenito kultiviranje humanosti u proširenja prostora sloboda, ljudskih prava i vladavine zakona.
Svima koji žive vrijednosti vezane uz ovaj dan, zahvaljujem na njihovom doprinosu društveno pravednijim odnosima. U ime uprave Sveučilišta u Rijeci i moje osobno, čestitam vam 8.mart, Međunarodni dan žena.
Semper magis.
Snježna Prijić Samaržija, rektorica