Na Rektoratu Sveučilišta u Rijeci održana je dvodnevna međunarodna filozofska konferencija pod nazivom ”Nasljeđe Nenadove filozofske misli” u čast nedavno preminulom prof. dr. sc. Nenadu Miščeviću, članu-suradniku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Konferenciju su zajednički organizirali: Sveučilište u Rijeci, Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci te Hrvatsko društvo za analitičku filozofiju.
Nenad Miščević bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih filozofa, a svojim je djelima, predavanjima i mentorstvom obilježio generacije studenata i filozofa. Osim toga, utemeljio je Riječki filozofski krug, čije je djelovanje bilo temelj za nastanak Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Ovoj je konferenciji cilj bio, kroz izlaganja cijenjenih stručnjaka, odati počast njegovom bogatom intelektualnom nasljeđu te potaknuti daljnju raspravu o temama koje su oblikovale njegov filozofski rad. S obzirom na širok spektar tema kojima se prof. Miščević bavio – od epistemologije, metafizike, filozofije jezika i politike do etike – konferencija okuplja domaće i međunarodne filozofe različitih usmjerenja. U bogatom programu našla su se i izlaganja koja osvjetljavaju Nenadov utjecaj kao učitelja, kolege i prijatelja. Osim što je bio jedan od naših najutjecajnijih i najcitiranijih analitičkih filozofa, prof. Miščević bio je kolumnist za više publikacija, urednik stručnih članaka i knjiga te javni intelektualac.
Konferenciju je otvorila i uvodno se obratila rektorica prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija, čiji govor donosimo u cijelosti:
Prošla je gotovo godina dana od kada nas je Nenad napustio. Možemo misliti kako njegova duša sada boravi u Platonovom svijetu ideja, oslobođena od okova spiljskog i tjelesnog gdje konačno neposredno opaža ideje. Možemo, ali to ne bi bio ‘na Nenadova način’. Bio je racionalni fizikalist, bez potrebe za takvom vrstom nade ili filozofske imaginacije koja ne počiva na evidenciji. Najmanje što možemo učiniti danas je pokušati biti ‘na Nenadov način’. Zato danas, gotovo godinu dana nakon njegove smrti, kada su nam se misli i osjećaji donekle slegli, u sjećanje na Nenada organiziramo filozofsku konferenciju vjerujući da je to ‘his way’. Ipak, dvije mi se misli nameću. Što reći o Nenadu u uvodu, a što nije već rečeno i to bolje nego što sama mogu reći. I druga, kada bi Nenad organizirao konferenciju, kakvu bi želio? Možda je drugo pitanje lakše. Znam da bi želio da se svi okupimo i debatiramo. O filozofiji, na bilo koju temu, a najbolje što šire. Tu smo. Više od 50 govornika – neki osobno, neki online – debatiraju međusobno i s publikom slijedeći – stav, jasnoću i dobar (poželjno provokativan) argument. Sigurna sam da će godine koje slijede donijeti novu valorizaciju Nenadovog posve izuzetnog filozofskog puta. Nije bilo jednostavno pratiti takav genij za života – upliće se tu svakodnevica, karakteri i odnosi – trebat će nama i budućim generacijama vremena da apsorbiramo takav prebogati opus. Možemo se samo nadati da ćemo se i tijekom konferencije i u budućnosti moći odužiti Nenadu na način koji bi njemu bio relevantan. Nenad bi, u njegovoj blagosti pa i svojevrsnoj naivnosti, zasigurno cijenio našu želju da razgovaramo o njegovoj filozofiji, ali znatno bi više bi cijenio kada bismo uspjeli pobuditi njegov interes, znatiželju. Mnogo je zahtjevnija prva misao koja me muči. Što reći u ovom uvodu, kako prigodno zaokružiti život i rad koje se tom suštinski opire svakoj prigodnosti i sažimanju. Nikada nije napisao pošteni CV, nikada nismo imali sistematizirane podatke o svemu što radi i piše. Petar i ja smo ga jedva nagovorili na Autobiografiju u knjizi posvećenoj njemu ‘Sve lica filozofije’ povodom 60-tog rođendana – i koja je za sada jedini izvor donekle popisanih i sistematiziranih podataka. I kada sada želim prigodno sumirati jedan izuzetan život i postignuća, shvaćam da to nije moguće. Nije moguće jer je svega previše i nešto važno ću sigurno izostaviti. Nije niti lako jer nije mario za fakte i nabrajanje. Čitajući ponovo Autobiografiju, shvaćam da su njegove dvojbe i razočaranja bila važnija od velikih priznanja i uspjeha. Iako bih rado da znam i mogu, moram reći da sam nakon mnogo razmišljanja i pokušaja da nešto složim odustala. Ovo s čim nastavljam, je sub-optimalno jer zadatak mi je nemoguće obaviti… I na kraju. Nenad je bio moj neformalni mentor. Imala sam divne mentore i filozofe (Miloša Arsenijevića u Beogradu, Matjža Potrča u Ljubljani I Linu Veljaka u Zagrebu), ali svi su znali da je moj stvarni neformalni filozofski mentor bio – Nenad. Zbog toga mi je bilo i lakše (jer on je ultimativni autoritet, ali i teže jer su očekivanja bila primjerena tome da vas savjetuje upravo taj ultimativni autoritet. I nije tako bilo samo meni. Mnogi smo u toj ponosnoj gomilici, koja se trudila prepoznati i slijediti Nenadov filozofski rigor. Svi ovdje iz te gomilice znate da nikada, koliko god radili, nije bilo dovoljno dobro. Koliko god bilo frustrirajuće, zapravo je tako. Njegov je kozmopolitizam bio formativan za nas. Samo je svijet relevantan, ništa manje se ne računa. Možete zamisliti što je za nas studente značilo kada nas je pozivao na filozofske razgovore i večere kod sebe kući s najslavnijim i najboljim svjetskim filozofima, kada je na konferencije dovodio velikane poput Davidsona, Strouda ili Hintikke, kada nas je pripremao i vodio na svjetske konferencije… Otvorio si nam svijet, svijet filozofije, svijet dobre znatiželje, svijet ljubavi prema znanju, autentične i jasne misli… Nastavit ćemo tim putem. Nema druge. Semper magis.
Prigodnim su se riječima obratili i o. d. prodekana za poslovne odnose i razvoj Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci doc. dr. sc. Boris Ružić te pročelnica Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci izv. prof. dr. sc. Aleksandra Golubović.
