U organizaciji Centra za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci u ponedjeljak, 22. rujna 2025. održana je međunarodna znanstveno-aktivistička konferencija pod nazivom Moć lokalne zajednice: Što možemo naučiti od zajednica koje su se oduprle nasilju i očuvale mir. Na konferenciji, koja je organizirana uz podršku Veleposlanstva Kraljevine Norveške u Republici Hrvatskoj i pod pokroviteljstvom Primorsko-goranske županije, okupilo se više od 50 sudionika iz desetak zemalja.
Nakon uvodnih pozdrava koje su sudionicima uputili v. d. prorektorice za znanost, umjetnost i digitalizaciju Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. sc. Senka Maćešić, i veleposlanik Kraljevine Norveške u Republici Hrvatskoj, Nj. E. g. Arne Sannes Bjørnstad, konferencija je otvorena pozvanim predavanjem prof. dr. sc. Dinke Čorkalo pod nazivom Kad rat završi: obnavljanje života, obnavljanje zajednica.
Brojnim uvidima iz višegodišnjeg rada u ratom poharanim zajednicama u Hrvatskoj, dr. sc. Čorkalo, redovita profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i ugledna stručnjakinja iz područja socijalne psihologije te psihologije mira i sukoba, ukazala je na ogromne – a često zanemarene – izazove s kojima se desetljećima nakon završetka rata suočavaju zajednice s iskustvom ratnog nasilja, poput zajednice grada Vukovara. „Protivno uvriježenoj izreci, vrijeme samo po sebi ne liječi rane, a poslijeratne društvene dinamike u postkonfliktnim zajednicama poput Vukovara održavaju, pa čak i ojačavaju etničke podjele“, naglasila je prof. dr. sc. Čorkalo.
Upravo zbog ogromne cijene rata koju plaćaju zajednice i cijela društva, ratno i svako drugo nasilje potrebno je spriječiti, a kako to učiniti na lokalnoj razini prikazano je kroz četiri izlaganja u prvom panelu konferencije. Panel se bavio otporom nasilju zasnovanom na identitetu na području bivše Jugoslavije. Znanstvenici sa Sveučilišta u Ljubljani, dr. sc. Faris Kočan i dr. sc. Rok Zupančič, podijelili su svoje uvide iz istraživanja u zajednicama mjesta Baljvine, u kojima tijekom rata u Bosni i Hercegovini nije došlo do sukoba između stanovnika srpske i bošnjačke nacionalnosti, te mjesta Kosovska Kamenica, koje ima iskustvo relativno mirnog suživota Srba i Albanaca na Kosovu. Dino Šakanović, doktorand na Sveučilištu u Sarajevu, govorio je o komemorativnim praksama u Tuzli, u Bosni i Hercegovini, koje – za razliku od većine ostalih komemoracija u toj zemlji – karakteriziraju uglavnom nenacionalistička obilježja. Dr. sc. Valentina Otmačić sa Sveučilišta u Rijeci govorila je o iskustvu zajednice Gorskog kotara, koja je i tijekom rata 1991. – 1995. pokazala da je njezina „jedina nesnošljivost usmjerena prema ratu“, budući da su lokalni Srbi i Hrvati u Gorskom kotaru velikom mudrošću i upornošću očuvali suradnju i mir u toj regiji.
U drugom panelu prikazani su slučajevi otpora nasilju iz Izraela/Palestine, Pakistana, Cipra i Sjeverne Irske. Isabela dos Santos, doktorandica na Sveučilištu Toronto, iznijela je ključne nalaze svog istraživanja u zajednici Wahat al Salam / Neve Shalom u kojoj već desetljećima zajedno žive stanovnici židovskog i arapskog podrijetla. Ahmadullah Archiwal, doktorand na Sveučilištu u Connecticutu, govorio je o nenasilnoj borbi žena u Balučistanu, regiji koja se proteže dijelovima Pakistana, Afganistana i Irana. O ulozi nastave povijesti u nadilaženju etničkih podjela na Cipru govorio je Loizos Kapsalis iz organizacije AHDR (Association for Historical Dialogue and Research) iz Nikozije, dok je Sean Byers iz organizacije Trademark Belfast govorio o ekonomskim motivima sukoba u Sjevernoj Irskoj te o ulozi klasne borbe i sindikata u izgradnji mira.
U završnom dijelu konferencije sudionici su raspravljali o najvažnijim uvidima stečenim tijekom izlaganja te potencijalnim konkretnim aktivnostima koje iz njih proizlaze za akademsku, političku i aktivističku zajednicu. Pored ostalog, istaknuto je da je primjere dobre prakse na lokalnoj razini potrebno bolje dokumentirati i intenzivnije promovirati, a njihovim akterima dodijeliti i formalna priznanja. Također je prepoznata važna uloga čelnih ljudi za stvaranje nenasilnog okruženja u njihovim zajednicama te potreba za posvećivanjem pažnje strukturalnim uzrocima ratnog nasilja. Naposljetku, sudionici su se složili da je važno zamijeniti uobičajenu praksu upiranja prstom i prebacivanja odgovornosti na druge preuzimanjem osobne odgovornosti i vlastitim djelovanjem na izgradnji mira na svim razinama.
