Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci jučer, 29. rujna 2020. održana je komemoracija za professora emeritusa Danila (Danka) Pavešića, ranijeg rektora Sveučilišta u Rijeci i velikana riječke medicine. Prof. Pavešić preminuo je u 89. godini života u svibnju ove godine, a komemoracija je tada bila odgođena zbog neizvjesne novonastale situacije izazvane koronavirusom. Slijedeć epidemiološke preporuke o držanju fizičke distance, komemoracija je održana u krugu obitelji, prijatelja i najbližih suradnika pokojnog prof. Pavešića.
U ime Sveučilišta u Rijeci prisutnima se obratila rektorica prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija: ”Imala sam čast poznavati poštovanog profesora Pavešića. Liječnik, ginekolog, veliki sportaš, dekan, rektor… čovjek riječke Medicine, a ništa manje i Sveučilišta. Toliko je toga za reći o tom velikom čovjeku… Dobitnik Reda Danice hrvatske, zaljubljenik teatra, izuzetni gospodin i džentlmen strog kova, Sušačanin, sportaš, legenda medicine… Bio je čovjek bez taštine i težine, čovjek sazdan za nešto veće, čovjek od ugleda i autoriteta. Godine 1998., kada se na Sveučilištu nije mogao pola godine izabrati rektor, on je tada osigurao stabilnost, prihvativši funkciju vršitelja dužnosti rektora. Bio je timski igrač i nastavio voditi Sveučilište u dobrom smjeru, naslijedivši tadašnju rektoricu prof. emerit. Katicu Ivanišević. Nikad ne umiru oni, kojih se sjećamo i čiju ljubav pamtimo!, zaključila je rektorica.
Prof. dr. sc. Tomislav Rukavina, dekan, obratio se u ime Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci: ”Prof. Pavešić uživao je strahopoštovanje, ali onoga autoriteta koji nije autoritaran. Bio je značaj dio riječkog zdravstvenog sektora , ali i općeg društvenog života Sušaka i Rijeke. Rodio se 1921. godine u Gorici u Italiji. Završio je Sušaku gimnaziju 1949. a diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani 1956. Dvije godine kasnije započinje karijeru na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Obranio je doktorat 1974., a 1981. postao redoviti profesor. Od 1995. do 1999. bio je dekan Medicinskog fakulteta, a 1998. do 1999. obnašao dužnost rektora Sveučilišta u Rijeci. Senat Sveučilišta dodijelio mu je 2003. godine počasno zvanje i titulu professora emeritusa. Prof. Pavešić bio je jednostavna i komunikativna osoba, prepun ljudske topline i požrtvovnosti. Na prvome mjestu bila mu je pomoć pacijenticama i nesebično prenošenje znanja svojim studentima i po tome će ga pamtiti građani ovog grada”.
Prof. dr. sc. Herman Haller, pročelnik Katedre za ginekologiju i opstetriciju obratio se prigodnim riječima: ”Bio sam specijalizant profesora Danka Pavešića, a ona je bio učitelj brojnih generacija. Povijest je tako htjela da je svjedočio velikoj tragediji – požaru rodilišta na Sušaku, ali i izgradnji (1985. godine) nove klinike u jednom nadasve neobičnom dobu. Prof. Pavešić uveo je citologiju u Rijeci i PAPA testove jedan od prvih u tadašnjoj Jugoslaviji. Osiguravao je prijenos znanja svima koji su to željeli. Uvažen je bio i poštovan od strane svojih suradnika, a posebno od pacijentica. Povezao je mnoge stručnjake unutar Jugoslavije, ali i iz inozemstva. Uživao je, možemo tako reći, kult ličnosti. Bio je moralna veličina i prijatelj, ali i strog i pravedan učitelj. Često je naglašavao studentima i kolegama: ‘Pacijenticu nazivamo imenom, a ne dijagnozom!’ Ostat će nam u sjećanju kao velikan i erudit”.
Gđa Lea Štrucelj Miletić, predsjednica Športskog društva ”Primorje 08”, obratile se u ime Društva i govorila o sportskom dijelu života prof. Pavešića: ”Pokušat ću prenijeti jedan značajni dio života doktora Pavešića izvan, akademskih krugova, odnosno njegovog profesionalnog života. Danilo (Danko) Pavešić potječe iz ugledne sušačke obitelji i do zadnjega je daha živio na Sušaku. Uz oca vrsnog plivača i vaterpolista Victorije, Danko je kao i njegova braća i sestra, počeo svoje rane korake u Primorju. Nakon Drugog svjetskog rata trenira i plivanje i vaterpolo kao junior, a 1947. god. prvi puta nastupa za seniorsku ekipu Primorja.Godine 1948. godine pozvan je u juniorsku reprezentaciju Jugoslavije, a 1953. godine postaje član studentske reprezentacije na svjetskim studentskim igrama u Dortmundu, gdje osvaja zlatnu medalju. Aktivan igrač VK Primorja bio je do 1960. kada je zbog profesionalne liječničke karijere prestao aktivno nastupati. Praktički bez stanke, samo je nastavio svoju djelatnost kao sportski djelatnik. Do 2003. bio je predsjednik te naše udruge i član predsjedništva do 2011. Godine 1994. god. dobitnik je državne nagrade HOO-a za životno djelo u domeni sporta ”Franjo Bučar”. Godine 2019. uručena mu je županijska nagrada za životno djelo u području sporta. Uvijek je ostao u tijeku događanja, prisutan na gotovo svim natjecanjima, donedavno još uvijek aktivan u rekreativnom plivanju i vježbanju, kao i neizostavan sudionik svih druženja primorjaša. Posebno je bilo zadovoljstvo vidjeti ga gotovo na svakoj vaterpolskoj utakmici, čuti njegov komentar, pohvalu ili kritiku. Biti uz njega, bila je privilegija. Falit će na našim maneštrama, na ćakuli, na susretima veterana, u kafiću na bazenu… Uvijek je bio naša potpora u svim segmentima, uvijek otvoren prema svima, spreman suočiti se s našim problemima, nesebično sudjelovati u njihovim rješenjima i do zadnjeg časa aktivno živjeti s nama, sa svojim PRIMORJEM.Trudit ćemo se nastaviti njegovati stoljetnu tradiciju našeg Primorja kojeg je toliko volio, slijediti njegove misli, ideje i djela koja će nas uvijek voditi dalje.
U ime uredništva Sušačke revije, obratio se glavni urednik g. Alen Čemeljić: ”Postoje ljudi koji vas svakim susretom s njima obogate. Takvi su rijetki, a jedan od njih je bio Danko Pavešić. Bio je dugogodišnji urednik Sušačke revije. Kasnije smo zajedno uređivali Sušačku reviju; ona nas je spojila. Znao je gotovo sve o povijesti Sušaka i Rijeke. Vjerovao je da objavljivanje misli pametnih ljudi može pozitivno utjecati na druge i time se kao urednik vodio”. Prof. dr. sc. Alen Ružić, ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Rijeka rekao je: ”Jedan od utemeljitelje suvremene zdravstvene zaštite u Rijeci ostavio je neizbrisiv trag u KBC-u. Njegove pacijentice koje je liječio i studente koje je educirao nemoguće je uopće izbrojati. Imao je velik autoritet u Bolnici, ali i bio izuzetno komunikativan s osobljem i već desetljećima nema osobe u KBC-u koja ne zna tko je bio prof. Pavešić. Bio je istinski uglednik i rijetka ljudska veličina. Djela prof. Pavešića zauvijek su oplemenila našu zajednicu.
