U online okruženju danas, 15. studenog 2021. u kasnim je poslijepodnevnim satima održana sjednica Međunarodnog znanstvenog savjeta Sveučilišta u Rijeci s temom: ”Mladi istraživači – privlačenje talenata, razvoj karijere i procjena doprinosa u znanosti i umjetnosti”. Rektorica Sveučilišta prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija uvodno je pozdravila prisutne te istaknula kako je današnja sjednica otvorena za zainteresiranu javnost pa su tako sjednici nazočili: članovi Senata Sveučilišta u Rijeci, članovi Savjeta Sveučilišta u Rijeci, gradonačelnik Rijeke Marko Filipović, članovi raznih sveučilišnih stručnih vijeća, rektoričini savjetnici, prorektori, professori emetiti, ljudi iz administracije Sveučilišta, kao i doktorandi i poslijedoktorandi.
Sudjelovali su članice i članovi MZS-a: Ivan Đikić, Željko Ivezić, Aleksandra Kanjuo Mrčela, Danica Kragić Jensfelt, Igor Mezić, Vedran Mimica, Nenad Miščević, Dražen Prelec i Igor Žutić. Više od članovima MZS-a možete saznati OVDJE.
Želimo danas razgovarati o tome kako privući kvalitetne mlade istraživače koji su budućnost sveučilišta. Voljeli bismo čuti vaša razmišljanja o tome s kojim se sve izazovima suočavaju mladi istraživači, kazala je uvodno rektorica.
Studenti i mladi istraživači najviše su patili u ovoj korona-krizi. Realni sektor lukrativniji je pa mladi istraživači odlaze tamo, ali u konačnici društvo gubi najbolje talente. Krema znanosti uvijek će se snaći i dobro raditi, ali to nije dovoljno. Ljudi odu na bolje plaćena mjesta, ali često ne rade ono što žele. Mlade istraživače treba zadržati u znanosti, ali im omogućiti i suradnju s industrijom, rekao je Đikić.
Željko Ivezić naglasio je: Trebamo privući mlade istraživače, zadržati ih i među njima prepoznati najbolje. Taj problem nije specifikum Sveučilišta u Rijeci ili RH, nego globalan i nigdje nema univerzalnog recepta za to. Također ”radnička djeca” nemaju iste mogućnosti kao ona s akademski obrazovanim roditeljima. Mladim znanstvenicima treba omogućiti dostojna sredstva za život i za zasnivanje obitelji, naglasiti da rad u znanosti često može biti mnogo zanimljiviji nego u industriji te uključiti mlade istraživače u donošenje odluka na institucijama.
Aleksandra Kanjuo Mrčela govorila je iz perspektive društvenih znanosti: Kao sociologinja koja se bavi tržištem radne snage, uvjerena sam kako trebamo poduprijeti mlade istraživače i to ne samo formalno i materijalno. Sve je razvidnije kako relani sektor od nas na sveučilištima očekuje da te doktorande poučimo i mnogim drugim sposobnostima i vještinama.
Sve više velikih poduzeća želi svarati vlastite specijaliste i potiče cjeloživotno obrazovanje. Osobno sam mijenjala područja znanosti kojima sam se bavima i nekako sam ih u svojem radu uspješno spojila, povezivajući matematiku, tehniku i robotiku. Svi sektori sve više postaju ovisni o drugim sektorim i time interdisciplinarni. Naša je obveza da to prepoznamo i tako educiramo doktorande, istaknula je Kragić Jelsfet.
Društvo sve više ulaže u znanost, a društvo dobiva samom tom činjicom. Držim da društvu trebaju doktori znanosti i izvan akadmeske zajednice. Mladi će znanstvenik možda u industriji imati 2-3 puta veća primanja, ali se u znanosti može (ili bi trebao moći) baviti onime što uistinu voli i želi. Različitost, kvaliteta i atmosfera – ključni su faktori kojima jedno sveučilište može privući mladi kvalitetan istraživački kadar. Također, cirukacija, posve normana u SAD-u, dobra je za znanstvenika i na njoj bi u Rh trebalo više inzistirati, kazao je Mezić.
Student-istraživač koji kombinira filozofiju s npr. temamam iz kulture sigurno će slabije proći nego onaj koji spoji filozofiju s npr. ekologijom. Bitno je imati na umu koje se ”kombinacije” dobro ”prodaju”, jezgovit je bio Nenad Miščević.
U SAD-u je normalno da se nakon doktrata ”ide dalje”, a ne ostaje do mirovine na istome sveučilištu. Mijenjau se institucije zaposlenja i to ne smao jednom ili dvaput, već više puta. Mladoga bi, kvalitetnog istraživača trebalo osloboditi drugih obveza i dati su prostora da se bavi onime što ga zanima. On, iako radi za dobrobit društva u cjelini, kao i svoje institucije, mora unutar znanstvene zajednice biti prepioznat kao pojedinac. Kod ocjenjivanja tko je kvalitetan, tko je izvrstan, treba biti jako na oprezu, jer mi se čini da je lako pogriješiti. Holističko ocijenjivanje treba se primjenjivati, ali i paziti na to da su heterogene kategorije opsana zamka. Ta ”nesigurnost” kod mladih znanstvenika nije uvijek nužno loša, naglasio je Prelec.
Ne može na Sveučilištima sve uvijek biti isplativo i donositi diretno novac. Potrebna je i kritična masa i širina doktorskog obrazovanja, kako bi se stvorila kvalitetna konkurencija. Značaj doktorata treba biti sve veći, ali i shvatiti da to znanje nije dovoljno. Sveučilište u Rijeci ima puno razloga za biti ponosno, a jedan od njih je npr. sve prepoznatiji doktorski studij fizike, rekao je Žutić.
Sudionicima se kratko obratio i riječki gradonačelnik Marko Filipović itaknuvši dobru suradnju Grada i Sveučilišta, kao i važnost participiranja UNIRI u YUFE alijasi, prisjetivši se nedavnog posjeta Bremenu, gdje su rektorica Prijić Samaržija i on prisustvovali proslavi 50. godišnjice tamošnjega Sveučilišta, također člana YUFE alijanse.
Posljednih je 20-ak minuta simpozija bilo rezervirano za raspravu koju je moderirao prorektor za strateške projekte Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Saša Zelenika.
Rektorica Prijić Samaržija zaključila je online susret porukom sudionicima kako se temeljem ovog simpozija biti izdani zaključci, kao sumirana promišljanja članova MZS-a o temi budućnosti mladih istraživača.
