U Auli Magni Rektorata Sveučilišta u Rijeci u utorak, 14. svibnja 2024. održano je predstavljanje priručnika ”Aural Experience and Soundscape Management” (”Auralno iskustvo i upravljanje zvučnim pejzažom”). O Knjizi su govorile: muzikologijnja prof. dr. sc. Hana Breko Kustura, članica suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te urednice izdanja prof. dr. sc. Diana Grgurić s Filozofskog fakulteta u Rijeci i prof. dr. sc. Lidija Runko Luttenberger s Studija ”Politehnika” Sveučilišta u Rijeci.
Uvodno se u ime domaćina obratio prorektor za znanost i umjetnost Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Gordan Jelenić: Pozdravljam vas u ime uprave Sveučilište i rektorice prof. dr. sc. Snježane Prijić Samaržije te čestitam urednicama i svima ostalima koji su sudjelovali u radu na ovoj knjizi. Ovakva su izdanja za našu zajednicu iznimno važna, posebice zato što su multidisciplinarna i inetrsektorska. Nadam se da će ova knjiga naći svoj put do onih kojima je namijenjena i dobiti pažnju koju zaslužuje.
Prof. Breko Kustura naglasila je kako se radi o knjizi eminentnog izdavača Jenny Stanford Publishing iz Singapura te također eminentnog glavnog distributera tvrtke Taylor and Francis te dodala: Ova je knjiga hrvatski proizvod, ali je potpuno spremna za svjetsko tržište. Ona istražuje, tzv. ‘zvukolik’ i spaja prirodne i tehničke znanosti s društvenima, humanističkima i umjetnošću. Knjiga otvara brojne nove perspektive o doživljajima zvukova oko nas, a primjeri upitnika pokazuju interaktivnost s čitateljem. Autori se također bave problemom buke i zvučnim zagađenjem, ali i kontrolom negativnih učinaka te nude smjerokaze za upravljanje zvukom.
Prof. Runko Luttenberger istaknula je kako su zvukovi i buka grada, vozila, prometa, luka i sl. prevladali našim zvučnim krajolikom i kako društva sve više trebaju raditi na smanjenju buke, jer ona loše utječe na zdravlje ljudi i na prirodu.
Prof. Grgurić navela je i primjer pozitivne buke, buke koju volimo, a to su primjerice u ovom kraju zvončari. Navela je primjer istarskog glazbala sopila, koje se rijetko kome, osim autohtonom stanovništvu dopadaju, ali podsjećajući na meket koza, povezuju ljude s njihovim autohtonim auralnim iskustvom.
__________
Ovaj priručnik istražuje praksu upravljanja zvukom i glazbom iz perspektive akustične ekologije. Svrha priručnika je pružiti podršku u procesu zelene tranzicije u smislu dijeljenja znanja, tehnologije i primjera dobre prakse u promicanju odgovornog i tehnološki naprednog upravljanja zvukom i glazbom. Kako je tehnološki napredak uvijek karakteriziran dvostrukim, pozitivnim i negativnim učincima, očuvanje ravnoteže između takvih binarnih suprotnosti ključno je za ekološki odgovorno upravljanje resursima kao rješenje za prekomjerni ljudski utjecaj na okoliš.
Autori priručnika polaze od pretpostavke da je znanje o zvuku i glazbi iz perspektive akustične ekologije, zagovarajući odgovorno upravljanje zvučnim resursima, nedovoljno zastupljeno u javnoj sferi i obrazovnim ustanovama. Tema se uglavnom konzumira u raspravama o buci kao jednom od oblika onečišćenja koje ugrožava zdravlje i dobrobit ljudi. Ostajući u sjeni javnog interesa za temu upravljanja zvukom i glazbom, izgledno je i prateće profesionalno i znanstveno štivo s kojim se sve manji krug specijalizirane publike upoznao. Stoga je priručnik namijenjen studentima različitih profila, kao i svima koji su spremni promijeniti svoj odnos prema okolišu kao zvučnom resursu nad kojim ljudi proširuju svoj utjecaj, postajući njegovi glavni kreatori, ali i onečišćivači.
Zvuk i glazba postali su relevantni s aspekta upravljanja, u smislu kontrole njihovih negativnih učinaka na ljude i njihov okoliš s jedne strane, te načina korištenja glazbe i zvuka za zadovoljenje ljudskih potreba s druge strane. U knjizi se zvuk definira kao akustično iskustvo okoline koje čini skup neorganiziranih zvukova različitog podrijetla, dok se glazba definira kao kulturni i organizirani zvuk ljudskog podrijetla. Pri obrađivanju teme postupalo se interdisciplinarno. Zvuk i glazba kao resursi sagledani su iz različitih područja, humanističkog, tehničkog, društvenog, umjetničkog. Osnovni pristupi zvuku i glazbi izvode se iz koncepta zvučnih pejzaža kako ga je prvi utvrdio Murray Schafer u svojem poznatom djelu “The Tuning of the World”. Taj koncept olakšava interpretaciju i analizu zvuka doživljenog u određenom fizičkom, ali i mentalnom prostoru. Takav holistički koncept implicira složenu i aktivnu interakciju slušatelja, prostora i zvuka.
Upravljanje zvukom poteklo je iz potrebe za odgovornim ponašanjem prema ljudskom zdravlju i okolišu te za poticanjem živahnog okruženja suvremenih praksi zvuka i glazbe. Razvoj pozitivnog učinka upravljanja zvukom podržan je digitalnim tehnologijama koje same po sebi već predstavljaju potencijalni doprinos održivosti, budući da predstavljaju proces pretvaranja informacija iz okoliša u digitalni format koji može biti obrađen računalom. Nedavno potaknuto umjetnom inteligencijom za stvaranje i slušanje glazbe, ono je revolucioniralo (digitalnu) glazbenu kulturu i ojačalo jedinstveni glazbeni ekosustav glazbenika, slušatelja i potrošača glazbe. Evolucija pozitivnih učinaka kombinira se s akustičnom ekologijom 2.0., što znači da se koncept oslanja na osjetljivost akustične ekologije kako bi nadahnuo rješenja dizajnera i razvoj alata koji kvantificiraju psihoakustičke metrike okoliša za zadatke oblikovanja i upravljanja akustičnim ekosustavima koji doprinose dobrobiti, društvenoj koheziji i kvaliteti života. Prihvaćaju se i pozitivni napori ekomuzikologa koji, istražujući pitanja glazbe i ekologije, istražuju i potiču kreativne metode integracije glazbe i zvučnog pejzaža, zagovarajući odgovornost umjetnosti kao ekološki osviještene perspektive.
Prvo poglavlje “Istraživanje zvučnog pejzaža” bavi se procjenom akustične kvalitete okoline, ali i zvučnim pejzažima kao umjetničkim inspiracijama, bilo da se radi o ambijentalnim zvučnim pejzažima ili složenim višeslojnim kompozicijama koje izazivaju i angažiraju slušatelja. Predstavljeni su primjeri dobre prakse iz hrvatskog zvučne umjetnosti, među kojima se ističe primjer Morskih orgulja u Zadru.
Poglavlje pod nazivom “Utjecaj i kontrola okolišne buke” razrađuje različite učinke onečišćenja bukom na ljude i divlji svijet. Adresira i pristupe kontroli buke i zvučnom pejzažu, analizirajući metodologiju zvučnog pejzaža i dosadašnju standardizaciju. Predstavljaju se zakonodavni okviri, smjernice i načela u kontroli buke, kao i strategije i deklaracije, s posebnim naglaskom na alate u upravljanju zvučnim pejzažem poput procjene utjecaja na okoliš i urbanog planiranja. Razmatra se i potreba za reguliranjem zvučnih pejzaža u oceanima, budući da je buka pod vodom počela primati odgovarajuću javnu pažnju, ali još uvijek nije zadobila oblik globalno obvezujuće zakonodavne regulative.
Problem onečišćenja bukom pod vodom obrađuje se u idućem poglavlju “Morski zvučni pejzaž”. Zvučni pejzaž oceana mijenja se prije svega zbog povećanja ljudskih aktivnosti povezanih s korištenjem morskog okoliša. U poglavlju se ističe da je brodarstvo najveći generator buke u morskom okolišu; stoga bi pronalaženje i primjena tehničkih rješenja za smanjenje buke u tom sektoru trebalo biti prioritet. Kontrola onečišćenja bukom pod vodom i osiguranje očuvanja prirodnog podvodnog krajolika zahtijevaju interdisciplinarni rad i uključenost različitih dionika. Takozvana Plava Ekonomija, koja se temelji na korištenju različitih resursa iz oceana i mora, predstavlja poseban izazov za morski zvučni pejzaž i ljudski senzorni krajolik općenito.
U poglavlju “Upravljanje zvukom u turizmu” analizira se upravljanje glazbom u turizmu. Otkako se turizam preusmjerio prema održivim politikama, suočava se s problemom buke koja sve više opterećuje destinacije, uglavnom kao posljedice korištenja glazbe kao turističkog proizvoda. Vrijednost tišine stoga je sve poželjnija u eri glazbene hiperprodukcije, pa je upravo turizam suočen s izazovom novih praksi upravljanja zvukom i glazbom. Poglavlje pruža teorijske i praktične implikacije upravljanja zvukom i glazbom u kontekstu kulturnog ili glazbenog turizma, skrećući pozornost na važnost zvuka i glazbe u održivom razvoju turizma, ali i privlačenju turista.
U poglavlju pod nazivom “Streaming servisi: unaprijeđivanje upravljanja glazbom” razmatra se upravljanje glazbom temeljeno na korištenju umjetne inteligencije. Tehnološka postignuća i IT alati razvijeni do danas doprinijeli su boljem razumijevanju zvuka i njegovih fizikalnih karakteristika. Odabir glazbe na temelju upravljanja podacima pokreće personalizirano korištenje glazbe. Način na koji se takve visoko sofisticirane digitalne radnje provode temelji se na tehnologiji dubokog učenja digitalnog prikupljanja podataka i predviđanja kako bi se generirala glazba s analogno sličnim karakteristikama. U ovom slučaju, veći dio administrativnog posla obavljaju specijalizirane platforme za slušanje glazbe, poput Spotifyja, iako korisnici sami sudjeluju u određenim dijelovima procesa. Poglavlje je usmjereno na dizajn i korištenje alata umjetne inteligencije za glazbu kako bi se proizveo glazbeni materijal koji ima potencijal trajno utjecati na način na koji upravljamo glazbom.
Poglavlje “Oblik zvuka: OMNEE.M” bavi se upravljanjem zvukom i glazbom iz perspektive tehnologije reprodukcije zvuka. Autor opisuje omnidirekcionalni pristup slušanju glazbe u kojem slušatelj nije nužno smješten na određenom mjestu između zvučnika kako bi uživao u visokokvalitetnom zvuku. Zvučnik je vlastiti proizvod autora, jedinstveni kontroler reprodukcije čistog, prirodnog i bogatog zvuka koji se proteže 360° horizontalno, što predstavlja akustičku skulpturu u betonu.
Tehnologije pružaju dobrobit, ali također mogu izazvati potencijalne probleme, koji se ipak uvijek mogu pretvoriti u izazove na način na koji to implicira ova knjiga. U interdisciplinarnom pristupu koji integrira tri znanstvena područja (tehničko, društveno i humanističko), autori su pokušali precizno definirati problem, ali i otvoriti perspektive za traženje rješenja.
Iz recenzija
Između buke od koje se štitmo i “pejsaža” u kojem uživamo, tehnike, znanosti i umjetnosti, zaštite okoliša i turizma, ovaj priručnik sažima sve krajnosti aktualnih istraživanja i praksi na temu slušnog/čujnog okoliša. Plijeni svojom raznovrsnošću i ukazuje na našu duboku neosvještenost o ulozi zvuka u sveokupnosti života. Upozorava nas da smo možda preveliku važnost kao civilzacija dali vizualnom te predlaže kako se zaštiti od zvučne neugode, kako artikulirati zvučne pejsaže na našu dobrobit-psihofizčku, umjetničku, duševnu. Knjiga daje vrlo kvalitetan presjek: za početnike je dobar uvod, a za znalce je to štivo puno novih uvida i nijansiaranih priloga. Neizbježna literatura za svakog s interesom u vrućoj temi zvučnog krajolika.
Dinka Pavelić, arhitekt i prostorni planer, profesor Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu
Donoseći svježe perspektive u sada već dobro uspostavljenom području senzorskih studija, knjiga “Aural Experience and Soundscape Management” istražuje različite zvukove, glasove, glazbu i buku koje stvaraju jedinstvene, ali nedovoljno istražene krajolike našeg iskustva svijeta. Iako se zvuk čini manje važnim od slike, on nije ništa manje prisutan u našim životima. I dok je istina da četiri petine ljudske senzorne percepcije dolazi kroz oči, a samo desetina kroz uši, udio potonjeg će se definitivno značajno povećati kako pažljivi čitatelj prolazi kroz ove fascinantne, povezane i bogato ilustrirane poglavlja. Urednice Diana Grgurić i Lidija Runko Luttenberger ovom zbirkom pružaju više nego dobrodošlu pomoć u razumijevanju onoga što se danas čuje, nadčuje i čak ne čuje. Ova knjiga je vrsta znanstvenog mikrofona, pojačala i istovremeno zvučnika snimljenih zvučnih krajolika oko nas. Svatko tko želi čitati zvuk trebao bi poslušati ovu knjigu.
Dr. Mitja Velikonja je profesor kulturalnih studija i voditelj Centra za kulturne i religijske studije na Sveučilištu u Ljubljani, Slovenija.
