U srijedu, 8. listopada 2025. godine u 17 sati na Filozofskom fakultetu (Trsat) u učionici 139, 1. kat, održat će se kratko besplatno predavanje Esperanto dr. sc. Ane Alebić-Juretić, umirovljene redovite profesorice. Sudjelovanje je besplatno i nisu potrebne prijave.
O predavanju
Esperanto je najuspješniji planski dodatni međunarodni jezik. Njegov je autor liječnik, oftamolog Ludwig Zamenhof. Rođen je u Bjelistoku, gradu u istočnoj Poljskoj, koji je tada bio u sastavu Rusije i gdje su živjele četiri jezične zajednice: ruska, poljska, bjeloruska i njemačka. Zbog nerazumijevanja ili nesuglasica među njima, Zamenhof je već u srednjoj školi počeo slagati jezik za komunikaciju među narodima različitih materinjih jezika. Konačni rezultat bila je knjiga Međunarodni jezik tiskana 1887. na poljskom, ruskom, njemačkom i francuskom, u kojoj su dane prve smjernice i pravila novog jezika. U nadi za uspjeh, knjigu je potpisao Dr. Esperanto, a to je postalo i ime novog jezika.
Među prvih 1000 učenika našlo su se i pet djevojaka iz Osijeka, od kojih je jedna porijeklom iz Praputnjaka. Prvi kongres esperantista održan je 1905. u Boulogne sur Mer (Francuska) i od tada se održavaja redovito svake godine. Na području Hrvatske, prvo esperantsko društvo osnovano je upravo u Rijeci, 28. 9. 1907. Opće je priznato da je esperanto jezik koji se najlakše uči jer se bazira na 16 pravila. Neka od njih su: sve imenice završavaju na -o, svi pridjevi na -a, svi prilozi na -e, a glagoli na -i. Riječi se čitaju kako su napisane, s naglaskom na predzadnjem slogu, a međunarodno priznate riječi se ne prevode, već samo dobivaju esperantsku transkripciju. Ovih 16 pravila čine bazu koja se ne može mijenjati i koja je na neki način očuvala jezik.
Prema Deklaraciji iz Boulogne sur Mer zadatak esperantista je širenje Esperanta do konačnog cilja (venka celo) da bude drugi pomoćni jezik (uz materinji) u međunarodnoj komunikaciji. Taj cilj je zamalo ostvaren prije pedesetak godina i to zahvaljujući dvjema jakim ličnostima u Esperanto pokretu – Ivi Lapenni i Tiboru Sekelju. Hoće li se takva mogućnost ponoviti, teško je reći.
No, esperanto i danas ima veliki broj pobornika, ogromnu literaturnu baštinu pisanu izvorno na esperantu (uz to što se koristi za prijevod literature brojčano malih naroda), prisutan je u zabavnoj muzici, ali je prije nekoliko godina u Praškoj nacionalnoj operi ponovo izvedena i vrlo uspješna opera Sternenhoch na Esperantu, a Međunarodna Akademija Znanosti (Akademio Internacia de la Scienco- AIS) svake godine održava niz predavanja iz različitih područja znanosti. Od 2019. govorenje esperanta spada u nematerijalnu kulturnu baštinu Republike Hrvatske koju treba sačuvati.
O predavačici
Dr. sc. Ana Alebić – Juretić, dipl. ing. kemije, je umirovljena redovita profesorica Medicinskog fakulteta u Rijeci. Rođena je u Rijeci, gdje je pohađala osnovnu školu i Prvu riječku gimnaziju. Završila je studij kemijske tehnologije na Tehnološkom fakultetu te postdiplomski i doktorski studij na Sveučilištu u Zagrebu. Gotovo čitav radni vijek do umirovljenja provela je u Nastavnom Zavodu za javno zdravstvo, gdje je radila na praćenju onečišćenja atmosfere. Od 2006. radila je na Medicinskom fakultetu kao profesorica kolegija iz područja zaštite okoliša. Kao gostujuća znanstvenica ili profesorica boravila je u Njemačkoj, Nizozemskoj, Sloveniji i Austriji. Bila je voditeljica nekoliko međunarodnih i domaćih projekata. Objavila je stotinjak znanstvenih i stručnih radova, od kojih četvrtinu iz područja povijesti prirodnih znanosti u Rijeci, što joj je drugo područje rada u posljednjih dvadesetak godina. U rujnu 2024. završila je poslijediplomski studij Interlingvistike na Sveučilištu Adam Mickiewicz u Poznanu, Poljska.
Sveučilište za 3. dob projekt je Sveučilišta u Rijeci koji se provodi uz financijsku potporu Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu zaštitu i unapređenje kvalitete života Grada Rijeke, a namijenjen je osobama treće životne dobi iznad 55 godina sa završenom srednjom školom ili fakultetom.