Sveučilište u Rijeci s iznimnim zadovoljstvom objavljuje da će počasni doktorat Sveučilišta u Rijeci za 2024. godinu biti dodijeljen poznatom hrvatskom filmskom redatelju i scenaristu prof. art. Rajku Grliću. Odluku o dodjeli počasnog doktorata donio je Senat Sveučilišta u Rijeci na sjednici održanoj 23. siječnja 2024. Upućujemo iskrene čestitke našem novom počasnom doktoru, uz veliko zadovoljstvo što će se pridružiti nekolicini uglednih hrvatskih i svjetskih znanstvenika i umjetnika koji svojim aktivnostima i djelovanjem promoviraju Sveučilište u Rijeci i pridonose njegovu ugledu.
Počasne doktorate tradicionalno dodjeljujemo svake godine u tjednu u kojem obilježavamo Dane Sveučilišta – Dies Academicus (u svibnju). Budući da Rajko Grlić trenutačno boravi u inozemstvu, ceremonija dodjele počasnog doktorata održat će se u naknadno dogovorenom terminu u 2024. godini. Kratku biografiju laureata donosimo u nastavku.
* * *
Rajko Grlić rođen je 2. rujna 1947. u Zagrebu, gdje je 1966. godine završio gimnaziju te novinarsku školu Radiotelevizije Zagreb. Godine 1971. diplomirao je filmsku i TV-režiju na FAMU-u (engl. Film and TV School of the Academy of Performing Arts) u Pragu, i to u klasi oscarovca Elmara Klosa. Predavao je filmsku režiju i montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1972. – 1974. i 1989. – 1991., gdje 1990. stječe zvanje redovitog profesora. Dobitnik je najveće američke stipendije Fulbright na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA). Bio je predavač i gostujući profesor na nizu glasovitih američkih sveučilišta uključujući i najprestižnije poput Sveučilišta Columbia, Sveučilišta Yale i Sveučilišta Stanford, a od 1992. do danas profesor je na Sveučilištu Ohio u Athensu (SAD), gdje je nositelj najviše američke titule za sveučilišne profesore u području filmske umjetnosti (Eminent Scholar of Film).
Redateljska, scenaristička i produkcijska djelatnost Rajka Grlića iznimno je bogata. Debitirao je nagrađivanim kratkometražnim filmom Sve jedno drugo pojede (1971.), a prvi dugometražni igrani film Kud puklo da puklo (1974.), uklopljen u struju društveno-kritičkoga i kasno-modernističkog filma u hrvatskoj kinematografiji 70-ih godina 20. stoljeća, nagrađen je na filmskom festivalu u Puli. Bez obzira na političku situaciju u tadašnjoj SFRJ i ozračje u kojem su filmaši stvarali, Grlić je nastavio stvarati umjetnost i 1981. snimio film koji mu je donio slavu, Samo jednom se ljubi, a koji zajedno s filmovima U raljama života (1984., prema romanu Dubravke Ugrešić) i Za sreću je potrebno troje (1986.) čini jezgru njegova opusa. U svojim ranim ostvarenjima često djeluje u platformi klasičnog filmskog modernizma i pokazuje umijeće stvaranja politički angažiranog melodramskog koncepta usporedivog sa stvaralaštvom Reinera Wernera Fassbindera, Szabó Isztvána, Line Wertmüller i drugih vodećih europskih redatelja epohe.
Uz redateljsku karijeru Grlić je razvio i onu drugu, filmsko-pedagošku, kojoj se značajnije posvećuje 90-ih godina prošlog stoljeća. Kao gostujući profesor na gotovo 40 svjetskih sveučilišta i filmskih škola dokazao se kao nastavnik i mentor koji iznimno uspješno prenosi svoje znanje mlađim generacijama te pronalazi načina da svojom metodologijom nastave nenametljivo približi i objasni svojim studentima osnovne koncepte režije i filmske produkcije.
Rajko Grlić jedan je od utemeljitelja i ravnatelj Imaginarne filmske akademije u Grožnjanu (1994. – 2002.), ali i utemeljitelj glasovitog Motovun Film Festivala, koji predstavlja svojevrsnu kulminaciju njegove želje za komunikacijom s publikom i promocijom filmske umjetnosti. Za svoj je cjelokupan rad i stvaralaštvo nagrađen brojnim nagradama u Republici Hrvatskoj: odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu (2001.), Nazorovom nagradom (1999. godine Godišnjom nagradom, a 2018. godine Nagradom za životno djelo) te Nagradom Grada Zagreba (2011.). Danas je Grlić član Društva hrvatskih filmskih redatelja i Američke scenarističke akademije, a za svoj je rad, između ostalog, nagrađen i Nagradom za životno djelo Grada Denvera (SAD) i titulom počasnog građanina Montpelliera (Francuska). Od 2021. godine djeluje i kao stalni suradnik Centra za napredne studije JI Europe Sveučilišta u Rijeci, a zbog svojeg je angažmana nagrađen nagradom Erhard Busek Award for Engaged Artist koju dodjeljuje Vijeće pokrovitelja Palače Moise.
Gotovo svi Grlićevi filmovi zapaženi su u svijetu filmske kritike i teorije, a postizali su i izvrsnu recepciju publike koja ga nedvojbeno svrstava među najbolje i najuspješnije hrvatske redatelje, ali i rijetke svjetski prepoznate umjetnike. Osim što se nametnuo kao jedan od najznačajnijih živućih hrvatskih redatelja, karijeru je posvetio brojnim drugim filmskim poslovima: profesora, organizatora, mentora, producenta i festivalskog selektora, a hrvatsku filmsku kulturu zadužio je na više polja: kao režiser, pedagog i ustrajni promotor filmskih i kulturoloških vrijednosti. Širinom i kvalitetom svojega kreativnog rada – umjetničkog, edukacijskog i organizacijskog – ali i širinom svojega djelovanja profilira se kao javni intelektualac, stručnjak, iznimna i rijetka osobnost ne samo u okvirima Hrvatske, već i u međunarodnom prostoru, kako Europe tako i Sjeverne Amerike.