KATEGORIJE

„Togetherness / Togetherless“, Hrvatski paviljon na 17. Venecijanskom bijenalu

19.05.2021. / vijesti / o sveučilištu

Paviljon „Togetherness / Togetherless“ ove godine Hrvatski paviljon na 17. Venecijanskom bijenalu, međunarodnoj izložbi arhitekture (Arsenale, Venecija). Otvorenje paviljona predviđeno je 21. svibnja u 15.30, a vrijeme trajanja izložbe: 22. svibanj – 21. studeni 2021.

Paviljon Togetherness / Togetherless je prostorna kompozicija, asamblaž aktera koji sugerira kako se svakodnevnim, bazičnim elementima može stvoriti specifični ambijent, prostor trenutne zajednice. Naziv paviljona Togetherness / Togetherless nastaje kao novotvorenica na engleskom jeziku, istovremeno označavajući potrebu za bliskošću i suživotom individualaca, ali i nemogućnost potpunog postizanja zajedništva. Povijest, reference i kontekst upisani u koncept paviljona svoje ishodište povlače iz iskustva grada Rijeke – Europske prijestolnice kulture 2020. godine te višegodišnjih istraživačkih i izložbenih aktivnosti u sklopu programskih pravaca projekta. 

Korijeni projekta i stav povjerenika

Samoj konceptualizaciji Togetherness / Togetherless projekta kao organizacijski i tematski okvir prethodila su istraživanja o fenomenima grada kroz aktivnosti DeltaLaba – Centra za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam, zatim programske pravce „Slatko & Slano“ i „Dopolavoro“ projekta Rijeka 2020 – EPK, te konačno kroz izložbu i prateću knjigu “Fiume Fantastika: Fenomeni grada”. Projekt „Togetherness / Togetherless“ kondenzira i objedinjuje zaključke ovih istraživanja i izložbe te ih koristi kao konkretno znanje predstavljeno kroz autentični izložbeni paviljon.

Paviljon „Togetherness / Togetherless“ tematizira izazove zajedništva, položaj pojedinca u društvu i mogućnosti arhitekture te svojim pristupom analizira krizu gradova nastalu razvojem novih tehnologija, digitalizacijom, promjenom uvjeta rada i stanovanja te različitim, a često nejasnim, načelima i shvaćanjima uloge, načina korištenja, planiranja i gradnje javnog prostora.

Zastarjele društvene i političke polarizacije tumačene i shvaćene prvenstveno kroz potrošene dihotomije urbano-ruralno, privatno-javno, društveno-korporativno, prirodno-umjetno, digitalno-analogno te različiti, često kontradiktorni scenariji i mogućnosti kojse na globalnoj mapi svijeta paralelno nude, otvaraju priliku za različite i neuobičajene režime korištenja arhitekture i urbanog prostora sposobnog da stvori neke nove i neočekivane prostore zajedništava.

Specifična arhitektura paviljona nastaje u prostoru gdje se brišu granice između analognog i digitalnog, stvarnog i fikcije, svjesnog i nesvjesnog racionalnog i zaigranog te uvode u svakodnevnu upotrebu drugačija arhitektonska znanja i vještine. Elementi paviljona prethodno su istraženi, selektirani, digitalizirani, pohranjeni u otvorenu bazu podataka, te uključeni u proces aktivnog projektiranja. Ovaj proces, drugačija metoda rada i shvaćanja izgrađenog okoliša, rađa specifičnu arhitektonsku kompoziciju koja odabranim elementima daje različite i pomalo neočekivane uloge na privremenoj pozornici arhitektonske izložbe. Odabrani gotovi elementi u jednom trenu potaju prostorno-vremenski akteri kojima se kroz promišljenu prostornu kompoziciju lokalizira, organizira i gradi nova platforma i okvir zajedništva.“ – dr. sc. Prof. Idis Turato, povjerenik

Koncept paviljonaelementi kao asamblaž; grad kao arhiv; metoda kao pristup

Pojavnost paviljona Togetherness / Togetherless definiraju tri univerzalna, izvanvremenska elementa arhitekture: pod, stup i krov, materijalizirani kao asamblaž gotovih elemenata korištenjem resursa masovne proizvodnje i industrijskog nasljeđa grada Rijeke. Grad je u ovom konkretnom slučaju shvaćen kao laboratorij i arhiv elemenata koji se istražuju, biraju, prikupljaju, okupljaju te konačno izmještaju u sasvim novo okruženje kako bi im se upisala potpuno nova značenja i drugačiji prostorni odnosi. Gradivni elementi paviljona privremeno preuzimaju nove funkcije i uloge, asociraju višestruke moguće identitete, potenciraju različite međuodnose, napetosti, bliskosti i/ili interakcije između njih samih, ali i posjetitelja koji pristupaju paviljonu i u njemu se zadržavaju – gradeći istovremeno autentičnu arhitekturu. Preuzimanje elemenata iz grada te njihova rekontekstualizacija upisivanjem novih značenja potencira stav autorskog tima o brojnim mogućnostima resetiranja bilo kojeg grada, čiji izgrađeni okoliš propada te čije napuštene građevine, prostori i predjeli jedino kroz sagledavanje mogućnosti drugačijih načina korištenja imaju realnu budućnost iskoristivosti i upotrebe. Ovakav pristup projektiranju, baziran na dislociranju i redefiniciji, konkretizira izabranu metodu koja se koristi pri kreiranju novog arhitektonskog sustava. 

Opis elemenata paviljona i doživljajnog iskustva

U paviljonu Togetherness / Togetherless betonska stražarnica odnosno bunker stogodišnje povijesti postaje stup i soba za pojedinca – jedinični modul za jednog, svojevrsni prostorni minimumu, koji posjetitelju pruža osjećaj potpune izolacije. Bunker konstrukcijski povezuje bazu odnosno podni element paviljona i krov, probijajući formu krova i visinski se izdižući iznad njega. Podni element paviljona izveden je od brodskog trupa odnosno konstrukcije brodogradilišnih ostataka-restlova. Ovaj element definira teritorij naše zajednice, a istovremeno ima konstruktivnu funkciju protuteže svim ostalim elementima koji se na njega spajaju. Stupanjem na njega posjetitelj se izdvaja iz ulice Arsenala na venecijanskom biennalu. Element četverostrešnog krova je prostorna okosnica paviljona izveden od oplate staklo-plastičnog laminata. Skrojen je u specijaliziranoj radionici izrade plastičnih bazena i plovila, postavljen na visini koja posjetiteljima uvjetuje nužnost saginjanja kako bi ušli pod krov i iskusili unutrašnjost paviljona, natkriti zaštićeni prostor pripadanja. Niska pozicija krova onemogućuje direktni vizualni kontakta posjetitelja u koridoru Arsenala i onih pod krovom paviljona, a polu-transparentan materijal intrigira stvarajući nove odnose i forme kolektivne prostorne napetosti između prolaznika i posjetitelja ispod krova paviljona, potencirajući svijest nepripadanja, trenutno pripadanje jednih, odnosno nepripadanje drugih. Izmješteni elementi, tek ovako izolirani pa skrojeni po mjeri u zajednički sklop i novu prostornu korelaciju, u potpunosti mijenjaju značenje i postaju fizička novotvorevina Togetherness / Togetherless paviljona. 

Ovakva pojavnost i dispozicija paviljona posjetitelja uvlači u nesvjesno sudjelovanje u eksperimentu stvaranja novog modela organski generirane zajednice koja pojedincu daje slobodu da se ulaskom pod krov uključuje, ulaskom u bunker izdvaja, a istovremeno se repozicionira u odnosu na druge članove zajednice/posjetitelje. Doživljajno iskustvo posjeta paviljonu potencira tjelesne kretnje zavirivanja, saginjanja, pristupanja, uspinjanja, odvajanja i izviđanja, rezultirajući repetitivnim radnjama koje izvođenjem postaju oprostorene definicije pristanka na ulazak te bivanja i ne-bivanja zajedno. 

Okruženje Togetherness / Togetherless paviljona je green-screen pozadina koja snažno sugerira atmosferu filmskog seta, artikulirajući paviljon kao privremenu i slučajnu pozornicu, svojevrsni „stage za izvedbu“ i stvaranje novih narativa. Posjetiteljima se sugerira da postaju glumci koji igraju uloge privremenih članova zajednice stvorene isključivo minimalnom arhitekturom i bazično definiranim prostorom. Artefakt paviljona postavljen uz zelenu pozadinu implicira platformu za medijatizaciju neočekivanih stanja, komuniciranje i proživljavanje različitih senzornih iskustava.

Povjerenik: Idis TuratoAutorski tim: Ida Križaj Leko, Ivan Dorotić, Morana Matković, Davor Mišković, Maša Poljanec, Leo Kirinčić, Jana Horvat, Renato Stanković 
Organizacija izložbe: Društvo arhitekata RijekaPartneri i sponzori: Sveučilište u Rijeci – DeltaLab, Rijeka 2020, Grad Rijeka, Zumtobel, Caparol .

Skip to content
Pitaj me!
Virtualna sova URI