ROAЯ festival

Vrijeme: 12 sati
Lokacija: Hrvatski dom na Sušaku (HKD) 

Predstava Teatra Tirena iz Zagreba propitkuje teme rodnih uloga i rodnih stereotipa, a namijenjena je školskom (12+) uzrastu i ostalima zainteresiranima.

O predstavi: Živimo u svijetu koji nam i prije no što se rodimo “daruje” paket pravila, uputa i očekivanja. Taj paket pokriva sve – od toga kako trebamo izgledati, kako se trebamo ponašati, kako trebamo razmišljati pa čak i što bismo trebali osjećati. Unaprijed određuje naš _položaj u društvu i propisuje što nam je sve dopušteno, a što zabranjeno. Zašto su ženski “paketi” roza, a muški plave boje? Kako je uopće došlo do toga da su boje postale rodne odrednice? I što se dogodi kad Plava i Rozi jednog dana odluče da im je svega dosta i pokušaju dati otkaz?! Boja odgoja” predstava je za tinejdžere koja se bavi rodnim ulogama i rodnom ravnopravnošću te problematizira štetne stereotipe koji se vežu uz muški i ženski rod. Više o predstavi na poveznici.

Predstavu je podržao Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. 

Ulaz na predstavu je slobodan, uz prethodnu najavu dolaska na ana@uniri.hr.

Vrijeme: 12 – 14 sati
Lokacija: Akvarij, Kampus  

Predavanje je namijenjeno studentskoj populaciji i ostalima zainteresiranima.  

Predavač je Nikola Vučić, televizijski novinar, istraživač i publicist, urednik i voditelj emisije “Izvan okvira” na N1 televiziji u Bosni i Hercegovini. Studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu, a kao novinar nagrađen je dvjema strukovnim nagradama iz područja izvještavanja o rodnoj diskriminaciji i rodno utemeljenom nasilju u Bosni i Hercegovini. 

O predavanju: Što je toksična muškost? Na koji način ovaj fenomen postaje dijelom javnog diskursa i što ga čini tako viralnim u kontekstu popularne kulture i novih medija? Što čini razliku između toksične muškosti i alternativnih modela društvenog bivanja muškarcem? Ovo su pitanja koja ćemo otvoriti na predavanju o toksičnoj muškosti s istraživačem i televizijskim novinarom Nikolom Vučićem, autorom Kritike toksične muškosti (2021.) i priručnika Feminizam i muškarci: kratki vodič za početnike/ce.  

Zbog ograničenosti prostora, molimo da najavite svoj dolazak do četvrtka 16. ožujka u 11 sati putem poveznice.

Predavanje je dio aktivnosti Sveučilišta u Rijeci u okviru projekta UNIGEM (Uvođenje rodno osviještenih politika u visoko obrazovanje) koji koordinira TPO fondacija iz Sarajeva, uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.

Vrijeme: 11 – 13 sati
Lokacija: Akvarij, Kampus 

Razgovor (okrugli stol) je namijenjen akademskoj zajednici i građanstvu.  

Što o feminizmu i temi rodne ravnopravnosti imaju za reći filozofkinje, znanstvenice, umjetnice, prevoditeljice, liderice, feministkinje: Nadežda Čačinovič, Snježana Prijić Samaržija, Ankica Čakardić i Hana Samaržija. Kroz razgovor će ih voditi Sanja Bojanić.

Nakon razgovora predviđeno je druženje uz osvježenje.

Zbog ograničenosti prostora, molimo da najavite svoj dolazak do petka 17. ožujka u 11 sati putem poveznice.

Parkiranje za sudionike/ice bit će omogućeno u garaži Studentskog centra Rijeka, Radmile Matejčić 5, 10:45 – 11:15.

 

Nijedna žena ne može sama ustati i zahtijevati oslobođenje za druge, jer time drugim ženama oduzima mogućnost organiziranja i govora u svoje ime. No sama ona ne predstavlja niti opasnost. ‘Emancipirana‘ žena pojedinačno djeluje smiješno i neprikladno, kao neka golicava, lako potrošna roba. Tek kada se žene budu počele organizirati u većem broju, postaćemo politička snaga i krenut ćemo ka ostvarenju istinski demokratskog društva u kojem će svakom ljudskom biću biti omogućeno biti odvažnim i odgovornim, razumnim i prilježnim u borbi za život koji će živjeti slobodno i nesebično. – Inspirirano Sheilom Rowbotham

Nadežda Čačinovič (Budimpešta, 1947.) filozofkinja je, feministica i prevoditeljica. Redovita je profesorica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Školovala se u Zürichu, Bernu, Beogradu, Murskoj Soboti i Ljubljani. Studirala je filozofiju, komparativnu književnost, povijest umjetnosti i lingvistiku u Ljubljani, Bonnu i Frankfurtu. Diplomirala je u Ljubljani na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a doktorat iz filozofije obranila u Zagrebu. Predaje estetiku, filozofiju kulture i filozofiju roda. Jedna je od osnivačica i predavačica Centra za ženske studije u Zagrebu (1995.). Ranija je predsjednica, a danas podpredsjednica hrvatskog P.E.N. centra. Prevodi filozofska djela s engleskog i njemačkog jezika.  

Za sebe kaže: Ja sam profesorica filozofije i žena u društvu koje je još uvijek patrijarhalno, a iz toga slijedi da me zanima kako se filozofija snalazi u traženju ravnopravnosti. 

Snježana Prijić Samaržija (Rijeka, 1964.) filozofkinja je, redovita profesorica Filozofskog fakulteta u Rijeci, rektorica. Školovala se u Beogradu, Ljubljani, Pragu i Zagrebu. Radila je kao nastavnica filozofije i logike te kao nastavnica politike i gospodarstva te etike. Glavna područja njezina znanstvenog interesa su socijalna filozofija, epistemologija i primijenjena etika. Prije svoja dva rektorska mandata osam je godina bila prorektorica za studije i studente. Kroz petnaest godina aktivnog sudjelovanja u upravljanju sveučilištima, obnašala je ulogu stručnjakinje u brojnim nacionalnim i međunarodnim povjerenstvima i savjetodavnim odborima u domeni sveučilišnih politika i praksi. Prijić-Samaržija bila je voditeljica projekta izrade prvog etičkog kodeksa na institucijama visokog obrazovanja u Hrvatskoj, prva je predsjednica Etičkog povjerenstva riječkog sveučilišta te pokretačica zakladništva na Sveučilištu i prva ravnateljica Zaklade. Intenzivno je radila i na prijedlogu uvođenja Građanskog odgoja kao predmeta u srednje škole. 2022. godine sa svojim sveučilišnim timom primila je nagradu Strašne žene (Fierce Women Award) i to za kreiranje institucijskog plana rodne ravnopravnosti, čime je riječko sveučilište postalo prva akademska institucija u državi i regiji koja provodi mjere ravnopravnosti u domeni rodnih prava i politika. Iste godine Prijić-Samaržija proglašena je ženom godine u izboru časopisa “Zaposlena”, kao jedna od žena koje su svojim radom postigle profesionalno značajan uspjeh, promovirale ženska prava kroz vlastitu profesiju te svojim djelovanjem potakle pozitivnu promjenu u društvu. 

Ankica Čakardić (Rijeka, 1977.) pročelnica je Rodnih studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nositeljica Katedre za socijalnu filozofiju na Odsjeku za filozofiju istoga fakulteta, gdje se pored socijalne i političke filozofije bavi i suvremenom filozofijom, marksističkom filozofijom i feminističkom teorijom. Napisala je i uredila 9 knjiga te objavila preko 60 članaka u raznim hrvatskim i svjetskim znanstvenim časopisima. Članica je međunarodnog uredništva izdanja The Collective Works of Rosa Luxemburg pri izdavačkoj kući Verso (London/New York), međunarodne redakcije časopisa Sociologija (Beograd), savjetničkog odbora u The International Marxist-Humanist Journal (Chicago) te savjetničkog odbora časopisa Socijalne studije (Sarajevo). Stručna je suradnica na projektu Hrvatske filozofkinje u europskom kontekstu koji koordinira Institut za filozofiju u Zagrebu. Članica je feminističkoga kolektiva fAKTIV koji već 7 godina zaredom organizira u Zagrebu noćni marš za 8. mart koji godišnje okupi preko 10000 ljudi. 

Hana Samaržija (Rijeka, 1997.) politička je epistemologinja, esejistica, kolumnistica i prevoditeljica iz Rijeke. Objavila je više od petnaest znanstvenih radova i recenzija knjiga iz epistemologije, političke filozofije, socijalne epistemologije i političke epistemologije u nacionalnim i internacionalnim znanstvenim časopisima. Glavna je urednica Routledgeovog zbornika The Epistemology of Democracy, uređenog u suradnji s britanskim političkim epistemologom Quassimom Cassamom. Samaržija već tri godine radi kao esejistica i kolumnistica za Index.hr, Ideje.hr i Jutarnji list. Trenutačno piše tjedne kolumne o kulturi i politici za Magazin Jutarnjeg lista. Status matičnog govornika engleskog jezika stekla je sa šesnaest godina i tri puta obnovila, prevođenjem se bavi od svoje sedamnaeste godine. Samaržija piše doktorsku disertaciju iz epistemologije demokracije na Sveučilištu u Warwicku u Velikoj Britaniji.     

Vrijeme: 19 sati
Lokacija: Art-kino 

Za vas filmove u kojima se rodna tematika preklapa s radom, zdravljem i starenjem kao čestim diskriminacijskim osnovama biraju i o njima govore romanopisac i novinar Ante Tomić, rektorica Snježana Prijić Samaržija i filmski kritičar i novinar Jurica Pavičić, uz prikazivanje kratkometražnih studentskih filmova Međunarodnog studentskog filmskog festivala – STIFF po izboru redateljice i umjetničke direktorice STIFF festivala Maše Drndić. 

Otvorenje Filmskih dana Festivala obilježit će se druženjem uz DJ Mirilo. 

Tijekom filmskih dana ROAЯ festivala u Art-kinu bit će izložen rad riječke umjetnice i kiparice Nives Žarković naziva Sram te i stid bilo, inspiriran osobnim iskustvom virtualnog zlostavljanja. Više o radu na poveznici. 

Pristupačnost: STIFF filmovi prilagođeni su osobama s oštećenjima sluha; inkluzivne titlove kreirale su studentice Filozofskog fakulteta u Rijeci: Ana Bratović, Anamarija Gojević, Ivana Jovanović, Lucija Togonal, Margareta Čanžar, Marija Kunčić, Natalija Milković, Nina Dojčinović, Nina Medanić i Tihana Tadej uz vodstvo Maje Ogrizović (Film svima). 

Svi ste pozvani, a studenti_ce uz predočenje x-ice i članovi_ce Filmskog kluba Art- kina imaju pravo na besplatne ulaznice. Rezervirajte svoje mjesto na ulaznice@art-kino.org.

Više o panelistima:

Ante Tomić, hrvatski romanopisac, pripovjedač, kolumnist i feljtonist, komediograf i filmski scenarist, filmski i glazbeni kritičar. Dosad je napisao četiri romana: Što je muškarac bez brkova (po kojem je 2005. Hrvoje Hribar snimio istoimeni film), Ništa nas ne smije iznenaditi (prema kojem je 2006. godine Rajko Grlić snimio film Karaula), Ljubav, struja, voda i telefon i Čudo u Poskokovoj Dragi. Objavio je i zbirku priča Zaboravio sam gdje sam parkirao, dvije knjige feljtona Smotra folklora i Klasa optimist te dvije knjige kolumni – Građanin pokorni i Dečko koji obećava. Zajedno s Ivicom Ivaniševićem napisao je scenarij za film Posljednja volja, a s Rajkom Grlićem onaj za Neka ostane među nama. Također je, u suradnji s Renatom Baretićem i Ivicom Ivaniševićem, napisao i scenarij za TV seriju Novo doba. Tomić radi kao novinar za Jutarnji list te istodobno piše tjednu kolumnu Vlaška posla za Slobodnu Dalmaciju. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva za najbolju reportažu (1996.) i kolumnu (2005.). 

Snježana Prijić Samaržija redovita je profesorica na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Glavna područja njezina znanstvenog interesa su socijalna filozofija, epistemologija i primijenjena etika. Prije svoja dva rektorska mandata osam je godina bila prorektorica za studente i studije. Kroz petnaest godina aktivnog sudjelovanja u upravljanju sveučilištima, obnašala je ulogu stručnjakinje u brojnim nacionalnim i međunarodnim povjerenstvima i savjetodavnim odborima u domeni sveučilišnih politika i praksi. Prijić-Samaržija bila je voditeljica projekta izrade prvog etičkog kodeksa na institucijama visokog obrazovanja u Hrvatskoj, prva je predsjednica Etičkog povjerenstva riječkog sveučilišta te pokretačica zakladništva na Sveučilištu i prva ravnateljica Zaklade. Intenzivno je radila i na prijedlogu uvođenja Građanskog odgoja kao predmeta u srednje škole. 2022. godine sa svojim sveučilišnim timom primila je nagradu Strašne žene (Fierce Women Award) i to za kreiranje institucijskog plana rodne ravnopravnosti, čime je riječko sveučilište postalo prva akademska institucija u državi i regiji koja provodi mjere ravnopravnosti u domeni rodnih prava i politika. Iste godine Prijić-Samaržija proglašena je ženom godine u izboru časopisa Zaposlena, kao jedna od žena koje su svojim radom postigle profesionalno značajan uspjeh, promovirale ženska prava kroz vlastitu profesiju te svojim djelovanjem potakle pozitivnu promjenu u društvu. 

Jurica Pavičić, hrvatski romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča, novinar, kolumnist i filmski kritičar. U svom prvom djelu iz 1997., socijalnom trileru Ovce od gipsa (po kojem je 2004. snimljen film Svjedoci u režiji Vinka Brešana), problematizira tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Pavičić je napisao i romane Nedjeljni prijatelj, Minuta 88, Kuća njene majke, Crvena voda te Prometejev sin. Svojim romanom Crvenkapica kroz dva ženska lika propituje poziciju žene u Hrvatskoj kroz dvije generacije, kroz roman Žena s drugog kata tematizira južnjačku patrijarhalnu obitelj, a kriminalistički roman Mater Doloros prati slučaj silovanja i ubojstva. Pavičić objavljuje i dvije zbirke priča: Patrola na cesti i Brod u dvorištu. Njegova književna djela prevođena su na mnoge strane jezike te je za njih dobio brojne nagrade u zemlji i inozemstvu, a nagrade je dobio i za filmsku kritiku i za doprinos novinarstvu. Od 1994. u različitim novinama objavljuje tjednu kolumnu Vijesti iz Liliputa u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Od 2002. kolumna izlazi u Jutarnjem listu. 

Maša Drndić, riječka redateljica, snimateljica, montažerka i scenaristica. Autorica je na desetak kratkometražnih i srednjemetražnih dokumentarnih i eksperimentalnih filmova: Moj Beograd, In the Shadow, Detashe, A couple of stories before the departure (u koautorstvu s Inese Tīkmane), Factory in progress, Polazište za čekanje. Drndić je pokretačica edukacijskog filmskog programa Nova škola dokumentarnog filma, sustavne višemjesečne edukacije iz područja autorskog dokumentarnog filma kao snažne polazišne točke za mlade kreativce, ali i platforma za razvoj lokalne scene i općenito filmske produkcije u Rijeci. Maša je, između ostaloga, i umjetnička direktorica i dugogodišnja selektorica Međunarodnog studentskog filmskog festivala — STIFF. 

___________________________________________________

Utorak / 21 / 3 / 19 h

Otvaranje Filmskih večeri Festivala 

Razgovor: O ženama i filmovima
Sudjeluju: Ante Tomić, Snježana Prijić Samaržija, Jurica Pavičić, uz moderiranje ravnateljice Art-kina Slobodanke Mišković

Ja nisam robot, Lina Tsivian, Izrael, 2017., animirani film po izboru Maše Drndić (STIFF)
Petrijin venac, Srđan Karanović, SFR Jugoslavija, 1980., igrani film po izboru Ante Tomića  

Druženje uz DJ Mirilo.

///

Ante Tomić o filmu: “Petrijin venac”, film o životu jedne nepismene seljanke iz siromašnog dijela Srbije, autentičan je prikaz kako je mučan i ponižavajući bio život žena u patrijarhatu, kakva je bila njihova vjerska zadrtost, siromaštvo, kakve su okrutnosti trpjele i kako su same znale biti okrutne. Stotinama godina je bilo tako, a onda se sve počelo mijenjati. Trideset godina od Drugog svjetskog rata svijet je temeljito, na svaki mogući način, ekonomski, politički, socijalno, kulturno, postao drugačiji. Primijetilo se to napokon i u Petrijinom zabačenom kraju. Vrijedilo bi pogledati ovaj danas nešto zaboravljeni film da bismo se podsjetili iz kakvog smo gustog mraka prije samo dva naraštaja izašli. Više o filmu na poveznici.  

Ja nisam robot (sinopsis): Kolažirajući ikonografiju društvenih mreža, reklama i klasika iz povijesti umjetnosti, autorica gradi distopijski portret suvremenog društva ušuškanog u iluziju o autentičnosti i slobodnoj volji. Poveznica na trailer filma. Više o filmu i redatelju.

___________________________________________________

Srijeda 22 / 3 / 19 h

Lili je sama, ZOU Jing, Kina, 2021., igrani film po izboru Maše Drndić (STIFF)
Vera Drake, Mike Leigh, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2004., igrani film po izboru Snježane Prijić Samaržija  

 ///

Snježana Prijić Samaržija o filmu: Vera Drake film je o fantastičnoj snazi obične žene, koja je sve samo ne obična. Mike Leigh je fantastičan u prikazu herojstva običnosti. Vera Drake je žena iz radničke klase koja radi, brine i strukturira život svih članova obitelji, daje im potrebni okvir i osjećaj sigurnosti, pomaže bližnjima, ali i besplatno obavlja ilegalne pobačaje u mračnom vremenu u kojem su bili zabranjeni. Sve to radi stoički, s tihim uvjerenjem i bez gorčine. Iako ovo jest film koji tematizira pobačaj kao žensku temu i društveni izazov, ovdje se radi o puno većoj priči o ženskoj sudbini, o solidarnosti i osjećaju dužnosti brojnih nevidljivih i tihih žena koje nose stvarni život.
Više o filmu na poveznici.

Lili je sama (sinopsis): Lili, mlada majka, živi sa svojim suprugom kockarom u udaljenom djelu Sichuana. Usamljena i siromašna djevojka odlazi u grad kako bi zaradila dovoljno novaca da spasi svog umirućeg oca.  Poveznica na trailer fima. Više o filmu i redateljici.

___________________________________________________

Četvrtak / 23 / 3 / 19 h

Krhko, Tomislav Šoban, Hrvatska, 2019., igrani film po izboru Maše Drndić (STIFF)
Uzavreli grad, Veljko Bulajić, SFR Jugoslavija, 1961., igrani film po izboru Jurice Pavičića 

/// 

Jurica Pavičić o filmu: Ime redatelja Veljka Bulajića u jugoslavenskoj je i hrvatskoj kinematografiji obično povezano s jednim jedinim žanrom: to je žanr partizanske epopeje. Riječ je o žanru kojeg je Bulajić u neku ruku stvorio filmom Kozara te doveo do klimaksa filmom Bitka na Neretvi. Bulajić je taj žanr faktički i pokopao estetskim i ekonomskim repovima koji su se vukli iza posljednje takve epopeje – Velikog transporta. 

No, filmski rad crnogorskog redatelja ne može se svesti samo na ratne spektakle. Bulajić je – pogotovo u ranom razdoblju – možda i ponajbolji jugoslavenski sljedbenik talijanskog neorealizma, stila koji je poprimio na izvorištu kao stipendist Cinecittá. Bulajić je u svojim prvim filmovima veliki kroničar jugoslavenske modernizacije, redatelj kojeg zanima gibanje masa i poratna preobrazba društva. Tom se temom bavi i njegov Uzavreli grad, film o nastanku industrijske Zenice.  

Ono što danas fascinira kod Uzavrelog grada neočekivana je gender-perspektiva. Film o nastanku grada za Bulajića je film o nastanku građana, a pogotovo građanki. To je film o ženskoj radničkoj masi koja pristiže iz patrijarhalnog ruralnog svijeta. Ona u gradu otkriva sastavnice urbanog života, od opismenjavanja do plesa i od perivoja do frizera. To su žene koje u tom mladom društvu u mijeni otkrivaju svoje novo mjesto i svoja novostečena prava, među inim ono najvažnije: plaću za rad. 

U nerijetko jako mačističkoj jugoslavenskoj kinematografiji Uzavreli grad stoji kao začuđujuća iznimka, gotovo pa feministički film nesvjestan sebe. Istodobno, Uzavreli grad uzbudljiva je sonda koja nas vodi u trenutak kad u primarnoj kaši nastaje ono što su danas Rijeka, Split, Zenica, Tuzla, Niš ili Skopje. To je film koji nam kao daleko zrcalo pomaže da shvatimo svoje (pra)djedove, te pogotovo -(pra)bake.
Više o filmu na poveznici.

Krhko (sinopsis): Alma, mlada djevojka koja je nedavno diplomirala glumu, prolazi kroz niz glumačkih probi i projekata dok traži stan, a njezina se najbolja prijateljica seli u Belgiju. Više o filmu i redatelju.