Međunarodni znanstveni savjet

Prof. dr. sc. Igor Štagljar, hrvatski molekularni biolog, rođen je u Zagrebu 1966. Diplomirao je molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1990. godine. Profesor je na Odsjecima za biokemiju i molekularnu genetiku pri Centru Donnelly Sveučilišta u Torontu, Kanada. Doktorirao je na ETH Zürich (Švicarska) pod mentorstvom profesora Charlesa Weissmanna i Markusa Aebija, a usavršavao se u laboratorijima profesora Waltera Schaffnera i Ueli Hübscher (Sveučilište u Zürichu, Švicarska) i Stanleyja Fieldsa (Sveučilište Washington, SAD). Jedan je od svjetskih lidera u području proteomike/kemijske genomike koji razvija tehnologije visoke propusnosti za olakšavanje proučavanja interakcija protein-protein (PPI) različitih proteina ljudske membrane uključenih u rak. Objavio je više od 140 istraživačkih radova navedenih na PubMedu, nositelj je 8 patenata i nagrađen je kao jedan od najboljih izumitelja u Kanadi.

Željko Ivezić diplomirao je strojarstvo i fiziku na Sveučilištu u Zagrebu, a doktorirao je astrofiziku na Sveučilištu Kentucky u SAD-u. Nakon što je sedam godina razvijao softver za prvi digitalni pregled neba, Sloan Digital Sky Survey na Sveučilištu Princeton, izabran je za profesora astronomije na Sveučilištu Washington. Njegovo glavno područje rada je statistika i primjena „Big Data” u astronomiji. Autor je više od tristo publikacija u vodećim časopisima, a citiran je više od 75 000 puta. Trenutno obnaša funkciju znanstvenog direktora najvećeg projekta Američke zaklade za znanost, The Large Synoptic Survey Telescope, koji će od 2021. godine svaku noć prikupiti oko 20 000 gigabajta astronomskih podataka. Njemu u čast nazvan je i jedan asteroid, „202930 Ivezic”.

Aleksandra Kanjuo Mrčela predaje sociologiju rada i ekonomsku sociologiju na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani. Istraživačica je pri Centru za istraživanje organizacija i ljudskih resursa na ljubljanskom Institutu za društvene znanosti i sudjelovala je u organizaciji brojnih slovenskih i međunarodnih projekata i kolaboracija. Bila je gostujuća istraživačica na Londonskoj školi za ekonomiju i političke znanosti te prodekanica Fakulteta za društvene znanosti. Trenutno se nalazi na čelu Doktorske škole Sveučilišta u Ljubljani i članica je Upravnog odbora pri EUA-CDE. Od 2003. je koordinatorica Nacionalnog centra za Europsku fondaciju za životne i radne uvjete (Dublin). Članica je Mreže stručnjaka u području zapošljavanja i socijalne inkluzije i pitanja jednakosti spolova, a također je i urednica znanstvenog časopisa Social politics. Područja njezina znanstvenog rada obuhvaćaju radne organizacije, rad, industrijske odnose, položaj žena u ekonomskoj sferi, ekonomsku demokraciju te vlasničke i post-privatizacijske promjene u slovenskim tvrtkama.

Igor Mezić radi u području umjetne inteligencije, dinamičkih sustava, teorije upravljanja i primjene u sigurnosti, energetski učinkovitog dizajna i rada u složenim sustavima. Diplomirao je strojarstvo na Sveučilištu u Rijeci i doktorirao dinamičke sustave na Kalifornijskom tehnološkom institutu. Dr. Mezić istaknuti je profesor na Odjelu za strojarstvo i Odjelu za matematiku te direktor Centra za energetski učinkovito projektiranje na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari. Također je suosnivač i tehnički direktor tvrtke AIMdyn, Inc. te glavni znanstvenik i tehnički direktor u Mixmode.ai. Član je Američkog fizikalnog društva, Društva za industrijsku i primijenjenu matematiku i Instituta inženjera elektrotehnike i elektronike. Dobitnik je nagrade NSF CAREER koju dodjeljuje Nacionalna zaklada za znanost, Nagrade George S. Axelby za izvanredan rad na temu “Control of Mixing” koju dodjeljuje IEEE te “United Technologies Senior Vice President Award” za posebna postignuća u znanosti i tehnologiji 2007. Dobitnik je Nagrade Crawford 2021., koja se dodjeljuje jednom u dvije godine istraživaču u području teorije dinamičkih sustava.

Dražen Prelec diplomirao je primijenjenu matematiku i doktorirao eksperimentalnu psihologiju na Harvardu. Trenutačno drži nekoliko profesorskih pozicija na MIT-u: na Sloan School of Management, na Odsjeku za ekonomiju te na Odsjeku za mozak i kognitivne znanosti. Bavi se psihologijom i neuroznanošću donošenja odluka, bihevioralnom ekonomijom i neuroekonomijom, rizikom, samokontrolom i konzumerizmom te razvojem i istraživanjem normativne teorije odlučivanja. Prelec je razvio i tzv. Bayesian truth serum, metodu za evaluaciju subjektivnih mišljenja članova grupe u situacijama kada ne postoji neovisan način za procjenu njihove iskrenosti i znanja. Sada radi i na razvoju sistema evaluacije individualnih i kolektivnih procjena u domenama gdje ne postoji vanjski kriterij istine, primjerice u slučaju dugoročnih prognoza, političkih i povijesnih zaključaka ili pravnih interpretacija. Dobitnik je više prestižnih nagrada, a jedna je od njih John Simon Guggenheim Fellowship.

Nakon dodiplomskog studija fizike u Zagrebu Igor Žutić doktorirao je teorijsku fiziku u SAD-u, i to na Sveučilištu u Minnesoti. Poslije specijalizacije na Sveučilištu Maryland i Naval Reserach Laboratory u Washingtonu postao je profesor na Državnom sveučilištu u New Yorku, Buffalo. Žutić se bavi istraživanjem spintronike ili spinske elektronike koja proučava osnovne fenomene i moguće primjene spina i magnetizma u materijalima. Smjer spina u elektronima koristi se za spremanje podataka u tvrdim kompjuterskim diskovima, no trenutno se istražuje puno drugih mogućnosti korištenja spina u laserima ili kvantnim kompjuterima otpornim na greške. Žutićev pregledni članak o spintronici citiran je više od 6000 puta, a njegova različita teorijska predviđanja eksperimentalno su potvrđena. Dobitnik je više prestižnih nagrada, između ostalog nagrade National Science Foundation Career Award. Zbog posebnih dostignuća na polju spintronike Žutić je 2016. postao počasni član Američkog društva fizičara.

Jasenka Gudelj izvanredna je profesorica povijesti umjetnosti i arhitekture na Sveučilištu Ca’ Foscari u Veneciji. Doktorirala je 2008. godine na Scuola Studi Avanzati (Venecija, Italija), a postdoktorski se usavršavala na Sveučilištu u Pittsburghu i Max Planck Institutu za povijest umjetnosti Bibliotheca Hertziana u Rimu. Od 2000. do 2020. godine bila je zaposlenica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Vodila je istraživačke projekte o umjetničkoj baštini i identitetu skjavnoskih imigrantskih zajednica u ranonovovjekovnoj Italiji, a trenutno je voditeljica projekata „Arhitektonska kultura istočnog Jadrana u ranome novom vijeku” Europskog istraživačkog vijeća (ERC) i „Arhitektonska kultura kontaktnih regija: Marche i Friuli” Ministarstva sveučilišta Talijanske Republike. Bavi se umjetnošću renesanse i baroka, poviješću grada i teorijom arhitekture i urbanizma.

Izv. prof. dr. sc. Iva Skov rođena je 1988. Magistrirala je 2012. godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirala 2015. na Sveučilištu Aalborg u Danskoj, gdje od 2019. radi kao izvanredna profesorica u području energetskog planiranja i sustava obnovljivih izvora energije. Njezino je istraživanje usmjereno na zelenu tranziciju prometnog sektora, specifično integraciju elektrogoriva (PtX) u energetske sustave s visokim udjelom obnovljivih izvora energije. Njezin istraživački rad uključuje analize energetskih sustava iz tehničke, socio-ekonomske i političke perspektive. Dobitnica je dviju prestižnih nagrada, EliteForsk travel granta (2014.) i nagrade za najbolji istraživački projekt za projekt Solid Oxide Electrolysis for Grid Balancing. Od 2021. godine međunarodna je članica Akademije tehničkih znanosti Hrvatske u Odjelu energijskih sustava.

Prof. dr. sc. Nenad Ban, hrvatski molekularni biolog, rođen je u Zagrebu 1966. godine. Diplomirao je 1990. godine molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u grupi akademika Željka Kućana i akademkinje Ivane Weygand-Đurašević. Doktorirao je na Kalifornijskom sveučilištu u Riversideu 1994. godine, a od 1995. radio je kao postdoktorski istraživač na odjelu molekularne biofizike i biokemije Sveučilišta Yale u laboratoriju profesora Thomasa Steitza. Od 2000. vodi istraživačku grupu na Institutu za molekularnu biologiju i biofiziku Savezne tehničke visoke škole (Eidgenössische Technische Hochschule, ETH) u Zürichu, gdje je od 2007. redoviti profesor strukturne molekularne biologije. Njegovo je područje istraživanja proces translacije genetske poruke, odnosno biosinteza proteina. Član je njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina od 2008. i Američke akademije znanosti od 2021.